Sada već nekadašnja dopisnica Politike iz Ljubljane Svetlana Vasović-Mekina u jednom od svojih tekstova se zapitala: Ima li Srbija prijatelje ? Slažem se da je pitanje postavljeno u određenim geopolitičkim uslovima, u kojima se našla Srbija, pa se vredelo zapitati upravo to: ima li…i…prijatelje. Naravno da današnja definicija »prijateljstva«, ako i kada taj pojam razmatramo u kontekstu 21.veka, nema više onu »romantičku« dimenziju koja je krasila večno »srpsko-francusko prijateljstvo« ili već neko drugo »prijateljstvo«. ožda će izgledati kao preterivanje,  ali kada su danas u pitanju međudržavna »prijateljstva« pogotovo ona sa područja nekadašnje zajedničke države, onda treba biti izuzetno obazriv. Bil bi mnogo bolje kada bi se termin »prijateljstvo« , zamenio jednim nešto pragmatičnijim terminom, a taj bi se realistički zvao- interes. Odpale bi moge istorijske i današnje zablude i emocionalna uzbuđenja, a za  uzvrat, svi bi znali na čemu smo. Nije dobro kada se narodi ili države pokušavaju, nije najjasnije zašto, ubediti u nešto, što sa recimo »prijateljstvom«, već odavno nema neke veze. Međutim ta, stvarno jadna iluzija, ima još uvek pretenziju da se nudi kao »rešenje«, unutar koga je moguće određene odnose dovesti u red.

Budimo samo na trenutak van raznoraznih »prijateljskih klišea« i »dobrih želja«. Predsednik slovenačke vlade Borut Pahor,sasvim se neoćekivano i munjevito, početkom ovog meseca, našao kod predsednika Srbije, Borisa Tadića. Potez, koji nas je iznenadio, pošto je Pahor već bio prošle godine u zvaničnoj poseti Srbiji, a ista poseta proglašena je, barem sa Pahorove strane, »istorijskom«. Dobro, navikli smo da slovenački mediji Srbiju, kada ju posećuje slovenački predsednik vlade nazivaju »crnom rupom Evrope« ,ali ovog puta Pahor je sve iznenadio.  Zar je moguće svake godine izmenjivati »istorijske posete«? Verovatno nije. Dakle šta je posredi? Navodno, predsednik Tadić i Pahor, razgovarali su »o zajedničkim istupanjima, znaći srpsko-slovenačkim, na trećim tržištima« . Sasvim iskreno, dosta škrto saopštenje, unatoč svemu. Mogli su to da obave i resorni ministri obe vlade i to bez po muke.
Znaći, bila je to krupna stvar, kada su morali čak predsednici da se uhvate u koštac sa njom.

Bilo kako bilo, mi sve drhtali da se opet neki slovenački novinar ne seti, pa rasprede ono »o Srbiji kao evropskoj crnoj rupi«.  Nije valjda da se sa »crnom rupom« dogovaraš o »istupanju na trećim tržištima«, ipak bi bilo mnogo. I sve se munjevito završi. Ovu »prijateljsku sliku«
kvari jedino informacija da je slovenački Telekom, u vreme posete predsednika Pahora,imenovao za svog šefa IPKO na Kosovu, gospodina Babiča, sa napomenom »… da je Telekom Slovenije za jačanje svoje prisutnosti u regiji, dosada potrošio oko 400 milijona evra, pre svega na Kosovu i u Makedoniji koji predstavljaju paradne konje Telekomove regionalne strategije.«

Verovatno zbog brzine same posete, predsednik Tadić, zaboravio je obavestiti predsednika Pahora da Srbija još uvek smatra Kosovo kao sastavni deo Srbije.
I tako se setih barem desetak, najznačajnih slovenačkih »prijatelja« Srbije, a možda sam koga i zaboravio. Zbog brzine, razume se!

  1. Jelko Kacin, evropski izveštač za Srbiju,bivši predsednik LDS,
  2. Stanislav Hočevar, beogradski nadbiskup, pre njega dr. Franc Perko, još pre Alojzij Turk,
  3. Zmago pl. Jelinčič, predsednik Slovenačke nacionalne stranke,
  4. Janja Klasinc, predsednica Skupine prijateljstva sa Srbijom u slovenačkom parlamentu, Skupina prijateljstva sa Srbijom, najbrojnija je od svih sličnih skupina prijateljstava, ima čak 31. člana
  5. dr. Valentin Inzko, Visoki predstavnik EU za BiH, pre njega Wolfgang Petritsch, oboje građani Austrije, navodno pripadnici slovenačke nacionalne manjine u Austriji,
  6. Harij Furlan, aktualni  direktor Nacionalnog biroa za istraživanje NPU, pre međunarodni tužilac u BiH,
  7. Klemen Medja, pukovnik, komandant 20. kontingenta slovenačke vojske u okviru KFOR-a na Kosovu i 387 pripadnika spomenutog kontingenta,
  8. Tanja Fajon, evropski izveštač za države Zapadnog Balkana,
  9. Jožef Hlep, ambasador Republike Slovenije na Kosovu,
  10. Branko Babič, šef IPKO, kosovskog dela slovenačkog Telekoma.

mr. Srbo Srbić