Republika Srpska je jedan od dva ravnopravna, državotvorna i pravno uređena entiteta Bosne i Hercegovine.
Proglašena je 9. januara 1992. godine, odbranjena u troipogodišnjem građanskom ratu, koji je na teritoriji BiH vođen od proleća 1992. do jeseni 1995. godine, a kao državni entitet verifikovana Dejtonskim mirovnim sporazumom 21. novembra i potpisivanjem mira u Parizu 14. decembra 1995. godine.

Danas je Republika Srpska parlamentarna republika, koja ima svoj Ustav, predsjednika, Vladu i Narodnu skupštinu. Njen glavni grad je Istočno Sarajevo (oko 100.000 stanovnika), dok je administrativni, privredni i kulturni centar Republike Srpske Banja Luka (više od 200.000 stanovnika). Zvanična zastava Republike Srpske je trobojka, sa horizontalnim crveno-plavo-bijelim rasporedom boja. Grb se sastoji od zlatnog venca u čijem prostoru su zvanične boje zastave, na zastaviisprepletena dva slova RS, u podnožju sa levim i desnim krakom nalazi se dodatno trobojnica, na vrhu i ispod je slika zlatne kraljevske krune, sve oblikuje zlatni krug u čijem je sastavu levo (čirilica) i desno (latinica) tekst (velika slova) REPUBLIKA SRPSKA. Himna Republike Srpske je »BOžE PRAVDE«, kompozitora Slovenca Davorina Jenka i autora teksta Jovana Đorđevića, nastala 1872. godine. Skupštine opština koje sastavljaju Republiku Srpsku su: Banja Luka, Borkovići, Bijeljina, Bileća, Bosanska Kostajnica, Bosanski Brod, Bratunac, Višegrad, Vlasenica, Vukosavlje, Gacko, Gradiška, Derventa, Doboj, Donji Žabar, Zvornik, Potoci, Zijemlje, Gornje Biosko, Jezero, Kalinovnik, Sarajevo, Kneževo, Kozarska Dubica, Kotor Varoš, Donji Dubovnik, Novo Selo, Laktaši, Lopare, Lukavica, Ljubinje, Milići, Modriča, Mrkonjić Grad, Nevesinje, Novi Grad, Novo Goražde, Osmaci, Oštra Luka, Pale, Pelagićevo, Drinić, Petrovo, Prijedor, Prnjavor, Gornji Ribnik, Rogatica, Rudo, Sokolac, Srbac, Srebrenica, Teslić, Trebinje, Trnovo, Ugljevik, Foča, Han Pijesak, Čajniče, Čelinac, Šamac, Šekovići, Šipovo i kasnije verovatno Brčko.

Republika Srpska se prostire između 42°33'19” i 45°16'34” sjeverne geografske širine i 16°11'06” i 19°37'44” istočne geografske širine ovaj geoprostor zahvata zapadni dio Balkanskog poluostrva i pripada jugoistočnoj Evropi. Površina teritorija Republike Srpske iznosi 25.035 kvadratnih kilometara i veća je od osam evropskih država: Slovenije, Luksemburga, Andore, Lihtenštajna, Malte, Monaka, San Marina i Vatikana. Granica je veoma dugačka u odnosu na površinu i iznosi oko 2.170 kilometara. Prema Srbiji, Crnoj Gori i Hrvatskoj uređena je kao državna granica, a prema federaciji BiH postoji kao međuentitetska linija razgraničenja, dužine oko 1.080 kilometara.

Koeficijent razuđenosti granice je 3,6, što je veoma mnogo i u svjetskim okvirima (Čile, na primjer, ima koeficijent razuđenosti 3,1). Na prostorima Republike Srpske izdiže se nekoliko usamljenih planina – Kozara, Prosara, Motajica, Vučijak i Trebovac – te krajnji sjeveroistočni ogranci Majevice. Prema jugu, brežuljkasti tereni Srpske prelaze planinsko područje, koje zauzima i najveći dio površine Republike Srpske. Visoke planine, poput Romanije, Glasinca, Jahorine, Zelengore, Lelije, Maglića (koji je, sa 2.386 metara visine, ujedno i najviša tačka republike) i Volujaka dominiraju ovim područjem, dok krajnji jug Srpske, karakteriše duboki krš, u kojem su smještena kraška polja – Trebinjsko, Dabarsko, Popovo i Fatničko.

 

U Republici Srpskoj postoje i brojni izvori, a uz to radi i nekoliko banjsko-rekreativnih centara, kao što su banje – Vrućica, Mlječanica, Laktaši, Slatina, Srpske toplice, Dvorovi, Gruber i Vilina Vlas.
Pored rijeka, najznačnija jezera u Republici Srpskoj su:
a) vještačka: Perućac, Višegradsko, Zvorničko, Bočac, Balkana, Bilećko i Trebinjsko;
b) glacijalna: Klinje, Štirinsko, Kotlovačko, Orlovačko i Trnovačko.
Republika Srpska ima i prašumu Perućicu, koja je jedna od dvije preostale prašume u Evropi. Prema novijim procjenama u Srpskoj je 2004. godine živjelo 1.471.529 stanovnika. U Republici Srpskoj većinu stanovništva čine Srbi (po nekim predviđanjima oko 68 %), a konstitutivni narodi su i Bošnjaci i Hrvati. Od nacionalnih manjina najbrojniji su: Jevreji, Česi, Ukrajinci, Slovaci i drugi. Službeni jezici u Republiki Srpskoj su: jezik srpskoga naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma ćerilica i latinica. Većina stanovništva Republike Srpske je pravoslavne vjeroizpovjedi, a pored Srpske pravoslavne crkve, postoje i druge vjerske zajednice: katolička, islamska, jevrejska, i druge. Zato je opravdano i pravilno naglasiti, kada idete prema BiH.. »Idem za Republiku Srpsku ili idem u Srpski entitet BiH«.

Mislim, da je nepravilno reći idem u BiH (pošto je ona takoreći federacija i izmenila je svoju predhodnu državnost). Prisjetimo se bivše SFRJ, primjer kada smo iz Srbije putovali za Hrvatsku nismo govorili idem za Jugoslaviju, pošto smo se u toj istoj federaciji već nalazili.

Značajni  rezultati anketiranih u Republici Srpskoj, a koje je izvela redakcija elektronskog medija »SRPSKA DIJASPORA« – sektor za anketiranje SAVEZ SRPSKE DIJASPORE SLOVENIJE u maju 2010.godine. Navedenim rezultatima opredeljenih nije potreban komentar.

PROCJENA BROJA STANOVNIKA REPUBLIKE SRPSKE

OD 2000. GODINE U PROCJENE BROJA STANOVNIKA NIJE  UKLJUČIVAN BRčKO DISTRIKT

Na osnovu statističkih podataka za cenjene čitaoce pripremio: Saša Gajić

RIJEKA VRBAS

PRAšUMA PERUćICA U NACIONALNOM PARKU SUTJESKA

BANJA LUKA, GLAVNI I NAJVEĆI GRAD REPUBLIKE SRPSKE