Blog

04 feb
0

OTVORENO PISMO SLOVENAČKIM INSTITUCIJAMA

Izuzetno sam zabrinut odlukom gradskih odbornika u Kopru koji su pod pritiskom gradonačelnika istog grada osporili i povukli odluku bivših opštinskih vlasti o dodjeljenom zemljištu za gradnju pravoslavne crkve u Kopru. Ovim aktom urušavaju se osnovni temelji demokratije na koju se Slovenija kao demokratska država obavezala. Sam slučaj me podsjeća na nedavno nemile dogadjaje koji su potresli Crnu Goru i grubo kršenje prava na slobodu vjeroispovjesti.

Vjerujem da postoje onove sumnje o rasizmu, vjerskoj netrpeljivosti i revanšizmu do srpske zajednice i SPC-a u Kopru od strane gradonačelnika g. Bržana. Pitam se ako bi SPC pre dolaska g. Brižana na vlast izgradila pravoslavnu crkvu da li bi je dotični »demokratski« izabrani gradonačelnik srušio bagerima?

Apelujem i skrećem pozornost na slučaj koji srpskoj zajednici u Kopru i cijeloj Sloveniji uzrokuje osjećaj nesigurnosti i podiže tenzije na nacionalnoj, vjerskoj i etničkoj osnovi. Vjerujem da kao savjesni i odgovorni ljudi možemo pronaći odgovarajuće rešenje koje priliči jednoj evropskoj državi i gradu Kopru koji je uvjek pokazivao i dokazivao da je grad svih njenih građana. Ukoliko ne reagujemo i pronadjemo rešenje ovog problema, bojim se da bi u bliskoj budućnosti ovaj problem mogao da preraste u nešto što niko od nas neće moći više da kontroliše.

Datum: 02.02.2021 Br.: 02/02-SSSS/DT-21

Socialna stranka Srbov Slovenije
Generalni sekretar

David Tepić

Opširnije
15 dec
0

Zahtev za čimprejšnju izmenu Zakona oziroma diskriminatornih izjem o karantenskih 48 urnih privilegijah za slovenske državljane in hkrati državljane EU.

Predsedniku REPUBLIKE SLOVENIJE
Vladi REPUBLIKE SLOVENIJE
Državni zbor REPUBLIKE SLOVENIJE
Varuhu človekovih pravic R. Slovenije in..

Obrazložitev
Na osnovi opredmetene zadeve
smo prejeli več pritožb naših članov, ter obravnavali in prišli do enotnega stališča, da so vladine službe Karantenskih 48 urnih izjemah razdelile slovenske državljane na tiste, ki jo lahko koriste ob prihodu v R. Sloveniju samo iz Hrvaške in ne iz bližnjih držav nastalih po raspadu skupne bivše SFRJ. Smatramo, da je to več kot diskriminatorno in da bi se morale upoštevati Mednarodne konvence in drugi številni akti o človeških pravicah, kot tudi Ustava RS za vse slovenske državljane enako, ne glede kje odhajajo in od kod prihajajo.Torej, če je rdeči seznam, oranžni ali zeleni za ene, naj to velja za vse enako.

Testiranja na kovid 19, naj bo za vse državljane Slovenije enako, ali za vse nepotrebno. Razumemo trenutno situacijo v celoti, pa tudi to da vsi plačujemo davke in prispevke enako, tam ni delitve
na privilegirane državljane. Za sedaj za slovenske državljane ki se vračajo v 48 urah iz Hrvaške ene izjeme, ko za državljane ste republike, ki se vračajo iz Bosne in Hercegovine in Srbije druge, oziroma sankcije. Predlagamo, da se to pri karantenskih izjemah popravi, da velja za vse slovenske državljane enako, ne glede od kod prihajajo. Žalostno je to, da so večinoma samo za državljane Slovenije, ki so srbske nacionalnosti in prečkajo slovensko mejo prikrajšani oziroma oškodovani. Resnici za ljubo, da so to tisti, ki v nujnih primerih želijo se udeležiti pogreba svojih blićžnjih, ali zadnjič videti v življenju svoje bližnje, ki jim otkucava življenjska zadnja ura. Pričakujemo, da bodo v bodoče slovenski policisti bolj službeni in prijazni, zlasti pa tisti, ki dodatne dokumentacije, ter se ni upal niti lastnega imena napisati na potrdilih o napotitvi…konkretno št. 68623/2020 z dne 13.12.2020.

Vljudno prosimo, da naš predlog čim prej obravnavate ter nas o izidu obvestite. Pripominjamo, da smo že obvestili o navedenemu državne organe Srbije, Srpske –BiH ter številne domače in tuje medije.

S spoštovanjem.
V Ljubljani, dne 16.12.2020 Številka: 16-12/SSSS-GS1/2020
Socijalna stranka Srbov Slovenije – predsednik Saša Gajić

Opširnije
15 dec
0

SLOVENAČKA VLADA KORISTI DODATNO (PANDEMIJU) KORONU DA ŠTETI SRBIMA

Vladajuća elita deli svoje državljane praveći diskriminaciju na one koji odlaze iz Slovenije i vraćaju se nazad iz Hrvatske sa privilegijama 48 sati, a koji idu za svoje hitne potrebe, bilo to
na sahranu svojih bližnjih ili da obiđu kada im bolesnim otkucavaju zadnji sati. Što navedeno za R. Srpsku – BiH i Srbiju ne važe isti zakoni kao za Hrvatsku? Dakle, ako su to slovenački
državljani i ujedno državljani EU, nije li to isto za sve ili samo za državljane slovenačke nacije.? Srbi, kao što imaju pojedini iz Slovenije nemaju motele, vikendnice itd po hrvatskim morima i nemaju ništa protiv takvih. Mada nisu samo oni ti kojima još i ono što imaju novaca u džepu treba pokupiti. Činjenično, mislimo da je to i mnogo više od diskriminacije, koja će se kao bumerang opravdano negativno odraziti po celoj Sloveniji. Svakako, ako se zakoni ili zakonska privilegije (izjeme) ne izmene da važe za sve državljane jednako ma gde da idu, a posebno što se tiče karantene (izolacije). Razmisliti je i o građanskoj neposlušnosti, pa neka samo zakone i privilegije izvode oni koji ih do sada imaju.

Ako su Srbi u Sloveniji ravnopravni, kada plaćaju državi poreze i druge dadžbine,onda neka budu i kod svega drugoga ravnopravni. Mi dobro znamo koje političke opcije u vladajućim krugovima smo na izborima podržali, a imaćemo to u vidu i u buduće. Mislimo da je to uz sve drugo planirano i punjenja blagajni slovenačkih državnih institucija isključivo od SRBA (različite kazne i troškovi testova itd). Ako su pojedine države u crvenoj, narandžastoj ili zelenoj evidenciji, neka to bude za sve slovenačke državljane jednako, bilo iz koje države da dolaze. To, koliko je Srba po Sloveniji u vezi karantene ove godine ostalo bez posla i koliko ih je platilo kazne ostaje da saznamo.? Ovaj dopis ide predsednicima Slovenije, Srbije, Srpske i njihovim vladama i brojnim drugima.

JESU LI SRBI KRIVI DA SE NE POŠTUJE SLOVENAČKI USTAV? ZAŠTO I OVOE NESREĆNE SITUACIJE UDARAJU ISKLJUČIVO NA SRBE?

Ako se u kratkom vremenu, ništa nebi zakonski izmenilo, Srbi će uz brojna društva i pojedine stranke opozicije uzdrmati protestima više gradova u isto vreme po Sloveniji. Za sve posledice odgovaraće oni koji dele državljane i tako krše Ustav Slovenije.

Socijalna stranka Srba Slovenije – Vodstvo predsednik Saša Gajić

Opširnije
19 mar
0

REPUBLIKA SRPSKA SRPSKA PRE I DANAS

Teritorija današnje Republike Srpske je nastanjena od vremena neolita. U ranom bronzanom dobu dotadašnju neolitsku populaciju su zamenila ratobornija plemena, poznata kao Iliri. Godine 168. p. n. e. ilirske zemlje postaju rimska pokrajina nazvana Ilirikum.
Posle sloma Ilirskog ustanka, desete godine posle Hrista, pokrajina Ilirikum je podeljena:

  • Severni deo današnje Republike Srpske pripao je novoj provinciji Panoniji, u kojoj je jedan od gradova bio Municipum Servitijum ili Serbinum (lat. Municipium Servicium / Serbinum), na čijem mestu se nalazi današnja Gradiška.
  • Južni deo današnje Republike Srpske pripao je provinciji Dalmaciji.

Srednji vek

Rimljani gube kontrolu nad Panonijom i Dalmacijom 455. godine i ove teritorije zaposedaju Ostrogoti. Ostrogote su pobedili Vizantinci 553. godine tako da Dalmacija postaje deo Vizantije.

Seoba Srba na Balkan

Sloveni su se naselili na ovom području u šestom i sedmom veku. Srbi su se doselili u drugom slovenskom talasu (posle 626. godine), a došli su iz Bele Srbije u regionu Polablja u današnjoj Nemačkoj (Lužički Srbi i danas žive na tim prostorima). Pretpostavlja se da su u Polablje srpsko nacionalno ime doneli Stari Srbi, koji su se, prema ovoj teoriji, doselili iz azijske Sarmatije (severni Kavkaz) u četvrtom veku, zajedno sa Alanima. Smatra se da su Stari Srbi i Alani bili veoma srodna sarmatska plemena, a potomci Alana su današnji Oseti na Kavkazu (Prema drugom tumačenju, i sami Stari Srbi su bili deo Alana). Na osnovu ove pretpostavke, Stari Srbi su se na području Polablja pomešali sa Slovenima i ostavili im svoje ime.

U devetom veku veliki deo teritorije današnje Republike Srpske bio je deo Srbije. Prema najšire prihvaćenom mišljenju, zapadna granica Srbije u to vreme bila je reka Vrbas (Prema drugom mišljenju, granica je bila reka Una). U isto vreme, na južnom delu teritorije današnje Republike Srpske, postojale su nezavisne srpske države: Zahumlje i Travunija (Trebinje). Vladari Srbije u devetom veku bili su: Vlastimir, koji je pobedio Bugare 850. godine i Mutimir, koji je vladao do 890. godine. Mutimir je imao tri sina naslednika: Pribislava, Brana i Stefana.
Vladar Srbije, Petar Gojniković, vladao je i delovima teritorije današnje Republike Srpske. Petar Gojniković je uspeo da održi vlast sve do 917. godine, kada su ga Bugari na prevaru uhvatili i zatvorili u tamnicu. Uz pomoć Bugarske, Srbijom je vladao Pavle Branović, sve do 921. godine. Posle njega, Srbijom je vladao Zaharije Pribisavljević, unuk vladara Mutimira. Zaharije je kratko vladao. Bugari su pokorili Srbiju 924. godine.

Između 930. i 960. godine istočnim delovima današnje Republike Srpske, kao i zapadnim delovima današnje Srbije, vladao je srpski knez Časlav Klonimirović koji je svoju državu oslobodio bugarske vlasti i priznao vrhovnu vlast Vizantije.

Posle 1034. godine, srpski knez Stefan Vojislav zavladao je oblastima Skadra, Duklje, Travunije i Zahumlja.

Kralj Konstantin Bodin, vladar Duklje (1081–1101)

Vladar Duklje, knez Mihailo, sin Stefana Vojislava, proglasio je nezavisnost od Vizantije pre 1077. godine, a pored Duklje, Mihailo je vladao i Humom (Hercegovinom). Rimski papa je krunisao Mihaila kao kralja Srbije. Mihailov sin, Konstantin Bodin, priključio je svojoj državi Rašku i veliki deo Bosne, odnosno današnje Republike Srpske, posle 1083. godine. U Raškoj i Bosni postavio je za vladare dva svoja župana: Vukana i Marka. Raški župan Desa pripojio je Raškoj Zetu i Trebinje posle 1162. godine. Na raškom prestolu, Desu je 1170. godine zamenio njegov brat, Stefan Nemanja, rodonačelnik vladarske dinastije Nemanjića. Pored Raške, Stefan Nemanja je vladao Zetom, Trebinjem, Zahumljem i Metohijom. I kasniji vladari iz dinastije Nemanjića su nastavili da vladaju na ovim teritorijama.

Bosanska država formirana je u vreme bana Kulina (1180-1204), a u ovo doba obuhvatala je i mali deo teritorije današnje Republike Srpske (područje Romanije), dok su južni delovi teritorije današnje Republike Srpske (Hercegovina) bili u sastavu Srbije, a severni i zapadni delovi (Semberija, Posavina, Bosanska Krajina) u sastavu Ugarske. Na područjima pod ugarskom upravom postojale su u 13. veku pokrajine (banovine) pod nazivom Soli i Usora.

Između 1282. i 1316. godine, srpski kralj Dragutin vladao je Sremskom Kraljevinom, koja je obuhvatala delove teritorije današnje Srbije (Donji Srem odnosno Mačvu, Braničevo, Kučevo, Zlatibor, itd), kao i Usoru i Soli na teritoriji današnje Republike Srpske. Rezidencije kralja Dragutina nalazile su se u gradovima Debrcu u Mačvi (između Beograda i Šapca) i Beogradu.
Bosanski ban, Stjepan II Kotromanić (1322-1353), priključio je Bosni teritoriju Soli, Usoru, Donje Krajeve i Hum, pa time i veliki deo teritorije današnje Republike Srpske dolazi pod njegovu vlast.
Pre 1363. godine, istočnim delovima teritorije današnje Republike Srpske vladao je knez Vojislav Vojinović. Posle njega, tom oblašću vladao je župan Nikola Altomanović (1367-1373). Njega su zajednički porazili srpski knez Lazar Hrebeljanović i bosanski ban Tvrtko I Kotromanić, a zatim podelili njegove teritorije.

Stefan Tvrtko I Kotromanić, kralj Srba, Bosne i Primorja (1377-1391), krunisan krunom kralja Stefana Prvovenčanog Tvrtko I Kotromanić, bosanski ban između 1353. i 1377. godine, još više je proširio teritoriju Bosne. Bosni je priključio Gornje Podrinje, Trebinje, kao i teritorije na zapadu. Samim tim što je u sastavu svoje zemlje imao i jedan deo zemalja dinastije Nemanjića, i što je Nemanjićima bio rod, po naslednim pravima i običajima Tvrtko se krunisao za kralja Srba, Bosne i Primorja. Tvrtka je krunisao jedan srpski mitropolit u manastiru Mileševa, na grobu Svetog Save, a krunisan je krunom kralja Stefana Prvovenčanog, prvog kralja iz dinastije Nemanjića, 1377. godine. Od krunisanja, Tvrtko je nosio i ime Nemanjića.

Oko 1412. godine, na istočnom delu teritorije današnje Republike Srpske vladao je knez Pavle Radenović. Pod njegovom vlašću su se nalazili Trebinje, Bileća, Višegrad, itd. Drugim delovima Hercegovine vladao je vojvoda Sandalj Hranić.

Oko 1423. godine, rudnik i grad Srebrenica pripadali su Srpskoj despotovini, kojom je vladao Stefan Lazarević. Između 1428. i 1439. godine, u Srpskoj despotovini su se, pored Srebrenice, nalazili Bijeljina i Zvornik. Ove teritorije su ponovo pripadale Srpskoj despotovini između 1455. i 1459. godine.

Stefan Vukčić Kosača krunisao se za Hercega od Svetog Save, u manastiru Mileševi 1448. godine. Po njemu je, kasnije, teritorija kojom je vladao dobila ime Hercegovina.

Bosanski kralj, Stefan Tomaš, venčao se sa ćerkom poslednjeg despota Srbije, Lazara Brankovića, 1459. godine, i time je pored Bosne zavladao i Srbijom, što je faktički predstavljalo ujedinjenje Bosne i Srbije. Međutim, vladavina nad Srbijom mu je potrajala samo dva meseca. Kralj Tomaš je morao da pobegne iz Srbije pred Turcima, a Srbija pada pod tursku vlast.

Poslednjeg bosanskog kralja, Stefana Tomaševića, ubili su Turci 1463. godine, a Bosna tada potpada pod tursku vlast. Hercegovina pada pod tursku vlast nešto kasnije, 1482. godine. U ovo doba, severni delovi teritorije današnje Republike Srpske bili su pod upravom Ugarske, a na ovim područjima postojale su srebrenička i jajačka banovina. U 16. veku će i ove teritorije doći pod tursku vlast.

Turska i habsburška uprava

Manastir Tvrdoš sagrađen 1509. godine

Pećka patrijaršija (16-17. vek)

U vreme turske vlasti, teritorija današnje Republike Srpske bila je deo Bosanskog elajeta, koji je bio podeljen na sandžake. Od sandžaka bi bilo značajno pomenuti Zvornički sandžak, čiji se administrativni centar nalazio u gradu Zvorniku, na teritoriji današnje Republike Srpske (između 1860. i 1878. godine, pored Zvorničkog, postojao je i Banjalučki sandžak). Tokom turske vladavine, veliki broj Srba je prihvatio islamsku veru. Jedan od najpoznatijih islamizovanih Srba bio je veliki turski vezir Mehmed paša Sokolović, poreklom iz Bosne, čijom je zaslugom obnovljen rad Pećke patrijaršije 1557. godine. Drugi član porodice Sokolović, Ferhad paša, postao je 1580. godine prvi paša ili guverner Bosne. Turska vlast na ovim teritorijama je trajala sve do 1878. godine.
Godine 1833. Hercegovina postaje posebna turska pokrajina, potpuno odvojena od Bosne.

Godine 1875. godine buknuo je ustanak u Hercegovini protiv turske vlasti.

Posle 1878. godine, teritorija Bosne i Hercegovine, odnosno današnje Republike Srpske, dolazi pod upravu Austro-Ugarske. Kraj turske vladavine Srbi su dočekali kao najbrojnija etnička zajednica Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1879. godine u Bosni i Hercegovini je bilo: Srba (43%), Bošnjaka (39%), Hrvata (18%). Za vreme Austro-Ugarske uprave postojao je Banjalučki okrug kao administrativna teritorijalna jedinica.

Jugoslovenska država

Posle sloma Austro-Ugarske, 1918. godine, teritorija današnje Republike Srpske postaje deo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Između 1918. i 1922. godine, postojao je Banjalučki okrug kao administrativna teritorijalna jedinica Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Između 1922. i 1929. godine, postojala je Vrbaska oblast, kojom se upravljalo iz Banja Luke, da bi 1929. godine bila formirana Vrbaska banovina kao pokrajina Kraljevine Jugoslavije, čiji je glavni grad bila Banja Luka. Nacionalni sastav stanovništva Vrbaske banovine bio je sledeći: Srbi (58%), Bošnjaci (24%), Hrvati (17%).[traži se izvor od 09. 2009.]Posle propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, teritoriju današnje Republike Srpske su okupirali nemački, italijanski i hrvatski fašisti. Vrbaska banovina je ukinuta, a teritorija današnje Republike Srpske priključena takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Okupatori su počinili brojne zločine nad srpskim stanovništvom, a posebno mnogo Srba je stradalo u zloglasnom logoru Jasenovac.

Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, teritorija današnje Republike Srpske postaje deo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, jedne od šest republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Srbi su sve do 1971. godine predstavljali najbrojniju etničku grupu u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, Srbi su činili 43% stanovništva i imali su u vlasništvu oko 64% teritorije ove republike. Od 1971. godine, najbrojnija etnička zajednica u Bosni i Hercegovini su Muslimani (Bošnjaci).

Period posle raspada Jugoslavije

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma 1995. godine

U toku raspada Jugoslavije, proglašene su 4 srpske autonomne oblasti na području Bosne i Hercegovine: SAO Bosanska Krajina, SAO Severoistočna Bosna, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina. Ove oblasti će se zatim ujediniti u jedinstvenu republiku. Srpska Republika Bosna i Hercegovina proglašena je 9. januara 1992. godine, dok je 28. februara donet Ustav Republike Srpske Bosne i Hercegovine, u kojem je pisalo da teritorija ove republike obuhvata srpske autonomne oblasti, opštine i druge srpske etničke entitete u Bosni i Hercegovini. Republika je proglašena delom jugoslovenske federalne države.

Kada je Bosna i Hercegovina 5. aprila 1992. godine proglasila nezavisnost, Srpska Republika Bosna i Hercegovina proglašava 7. aprila 1992. godine odvajanje od Bosne i Hercegovine i ostanak u Jugoslaviji. Ime republike je promenjeno u Republika Srpska 12. avgusta 1992. godine.

30. avgusta 1995. NATO pakt pokreće Operaciju Namerna sila.

Posle rata, koji je trajao od 1992. do 1995. godine, potpisan je Dejtonski mirovni sporazum, 21. novembra 1995. godine. Republika Srpska je međunarodno priznata kao jedan od dva entiteta, koji čine Bosnu i Hercegovinu (drugi entitet je Federacija Bosne i Hercegovine). Republika Srpska je priznata na 49% teritorije Bosne i Hercegovine, a Federacija Bosne i Hercegovine na 51%. Arbitražnom odlukom o statusu Brčkog, te uspostavljanjem Brčko Distrikta 2000. godine, posed teritorije oba entiteta je smanjen za otprilike 0.5-1.0%.

Tokom proteklih godina, neke ingerencije Republike Srpske izričito definisane dejtonskim ustavom i njegovim aneksima su prenesene na nivo Bosne i Hercegovine (carinska i granična služba, vojska, pravosuđe – osnivanjem Suda BiH i Visokog sudskog i tužilačkog saveta, itd).

Po Ustavu RS, glavni grad Republike Srpske je Sarajevo, dok je de facto to Banja Luka (sedište Vlade, Narodne skupštine, Ustavnog suda, Vrhovnog suda, itd).

Republika Srpska posle Dejtonskog sporazuma            
Republika Srpska (crveno) i Distrikt Brčko (zeleno).

Gradovi i opštine u Republici Srpskoj

Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske (“Službeni glasnik RS”, br. 69/09, 70/12, 83/14 i 106/15) uređuje se teritorijalna organizacija Republike Srpske, kao i uslovi i postupak za teritorijalnu promjenu.

Teritoriju Republike Srpske čine opštine i gradovi. Opština je osnovna teritorijalna jedinica lokalne samouprave koja se formira za dio naseljenog mjesta, za jedno naseljeno mjesto ili za više naseljenih mjesta. Grad je teritorijalna jedinica koja predstavlja koherentnu geografsku, istorijsku, administrativnu, socijalnu, ekonomsku cjelinu sa odgovarajućim nivoom razvoja. Republika Srpska je teritorijalno organizovana u 8 gradova i 56 opština.
Gradovi u Republici Srpskoj su Banja Luka, Bijeljina, Istočno Sarajevo, Doboj, Prijedor, Trebinje, Zvornik i Gradiška.
Pregled gradova i opština u Republici Srpskoj:

 

Grad Banja Luka Istočno Novo Sarajevo Petrovac
Grad Bijeljina Jezero Petrovo
Grad Istočno Sarajevo Kalinovik Prnjavor
Grad Doboj Kneževo Ribnik
Grad Prijedor Kozarska Dubica Rogatica
Grad Trebinje Kostajnica Rudo
Grad Zvornik Kotor Varoš Sokolac
Grad Gradiška Krupa na Uni Srbac
Berkovići Kupres Srebrenica
Bileća Laktaši Stanari
Bratunac Lopare Teslić
Brod Ljubinje Trnovo
Višegrad Milići Ugljevik
Vlasenica Modriča Foča
Vukosavlje Mrkonjić Grad Han Pijesak
Gacko Nevesinje Čajniče
Derventa Novi Grad Čelinac
Donji Žabar Novo Goražde Šamac
Istočna Ilidža Osmaci Šekovići
Istočni Drvar Oštra Luka Šipovo
Istočni Mostar Pale
Istočni Stari Grad Pelagićevo

BANJA LUKA, GLAVNI I NAJVEĆI GRAD REPUBLIKE SRPSKE

Literatura:

  1.  Miomir Filipović – Fića, Tri cara i trideset i jedan kralj srpskog naroda, Čikago, 1992.
    2.    Miloš Blagojević, Srbija Nemanjića i Hilandar, Beograd – Novi Sad, 1998.
    3.    Slavko Vejinović, Srbi u dijaspori u prošlosti i sadašnjosti, Novi Sad, 1999.
    4.    Dr Vladimir Ćorović, Političke prilike u Bosni i Hercegovini, Beograd, 1939.
    5.    Lazar Šebek, Stari Srbi, Izdavač: Krim, Beograd.
    6.    Sve srpske mape – od šestog veka do Pariza, Specijalno izdanje BLICA, decembar 1995. godine.
    7.    Sima M. Ćirković, Srbi među evropskim narodima, Beograd, 2004.
    8.    Dr Tomislav Bogavac, Nestajanje Srba, Niš, 1994.
    9.    Prof. dr Lazo M. Kostić, Čija je Bosna, Novi Sad, 1999.
    10.    Petar N. Gaković, Prilozi za istoriju i etnografiju Bosne, nastanak bogumila, islamizacija Bosne, porijeklo Srba na sjevero-zapadu; Bosna vilajet, Beograd, 2005.
    11.    Miroslav Lazanski, Istina o Srpskoj, Beograd, 2001.
    12.    Radovan Samardžić, Seobe u srpskoj istoriji (vreme tuđinske vlasti, do 1739), Beograd.
    13.    Seobe srpskog naroda od 14. do 20. veka, zbornik radova posvećen tristagodišnjici seobe Srba, Beograd, 1990.
    14.    Srpski narod u drugoj polovini 14. i u prvoj polovini 15. veka, Zbornik radova posvećen petstogodišnjici Kosovske bitke, Beograd, 1989.
    15.    Vladimir Ćorović, Ilustrovana istorija Srba, knjige 1-6, Beograd, 2005-2006.
    16.    Dragan Brujić, Vodič kroz svet Vizantije, Beograd, 2004.
    17.    Istorijski atlas, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva – Zavod za kartografiju “Geokarta”, Beograd, 1999.
    18.    Školski istorijski atlas, Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije, Beograd, 1970.
    19.    Denis Šehić – Demir Šehić, Istorijski atlas Sveta, Beograd, 2007.
    20.    The Times History of Europe, Times Books, London, 2002.
    21.    Richard Overy, The Times History of the 20th Century, Times Books, London, 2003.

Pripremila: Nevenka Jović

Opširnije
01 mar
0

“Veseli dani srpske dijaspore Slovenije” u Ljubljani 2019.

Opširnije
14 feb
0

Otvoreno pismo predsedniku R. Srbije, predsedniku Vlade R. Srbije, predsedniku Skupštine R. Srbije, pojedinim ozbiljnijim strankama R. Srbije i različitim medijima.

Poštovani,

primite iskrene čestitke od nas Srba iz Slovenije povodom dana Vaše državnosti.

Dobro smo napisali, nas i onako preko Ambasade R. Srbije u Ljubljani i njene ambasadorke Zorane Vlatković, činjenično ne priznate kao Srbima. Da, žalosno je to, pa ipak istinito. Na internetnoj stranici između drugih srpskih društava i klubova, postavili su i naših 11 subjekata (adrese itd.) na nedavno obeležavanje Dana Državnosti u Ljubljani, pozvani su bili i neki srpski neprijatelji, ali niko iz 11 naših društava nije primio takvu pozivnicu, nije primila ni jedina stranka Socijalna stranka Srba Slovenije. Ako to i sami opravdavate, verujemo da bi nas trebali bar informisati, da u buduće znamo, ko su srpski prijatelji, a ko su njihovi nacionalni neprijatelji.

Navedena Ambasada uz svoju ambasadorku Zoranu Vlatković, smatramo da ne radi svoj posao, možda Vi to tako upravo i želite? Ista ta Ambasada, nije se još ni upitala – zašto ovi Srbi u Ljubljani svih zadnjih 15 godina svake godine organizuju proteste pred sudovima, ministarstvima itd.? Zašto je po slovenačkim zatvorima najviše Srba, onih koji su krivi a više onih koji nisu? Jesmo li mi možda radikalni što pomažemo svojoj naciji kroz besplatni pravni sektor, kroz humanitarni sektor, preko svoje srpske biblioteke „Vuk Karadžić“, kroz međunarodne kulturne prezentacije?

Naš odgovor je činjeničan – borimo se za Srbe u Sloveniji, da su i njihova ljudska prava bar prekoliko zaštićena te da je isključivo na Srbima izvedene diskriminacije što manje..

Svih ovih godina iz Srbije, ni na javnim vladinim konkursima nismo i nećemo konkurisati. Nećemo zato, što smatramo da srpskoj sirotinji je potreban svaki dinar, pa i onima sa KIM, čija deca žive u strahu i veoma bi voleli da se nekoliko dana bar godišnje zaboravi taj strah. Da, svake godine iz više bivših Republika nastalih iz nekad zajedničke države gostimo svoje prijatelje, svoje Srbe i nikada nismo zaobišli ni maticu Srbiju, financirali smo bar jedno i njihovo društvo.

Zbilja ako to od Vas dolazi da delite Srbe na Srbe iz Srbije i Srbe iz drugih republika, nikim slučajem nije moguće opravdavati. Smatramo da u Srbiji ima dosta sposobnih, obrazovanih, poštenih i ponosnih Srba, a kojima je uskraćena služba u nekoj od srpskih ambasada.

Naravno, mi ih mesto Vas ne mislimo postavljati, ali želimo da preispitate rad Ambasade Srbije u Ljubljani, ambasadorke i svih njezinih pomoćnika ili pomoćnica. Inače navedena Ambasada unatoč zastavi koju volimo do većine Srba u Sloveniji pokazuje veliko neprijateljstvo.

Dakle, ne čudite se ako izvedemo svoje predviđene proteste ove godine i pred Ambasadom Srbije u Ljubljani.

„NE HRANITE VUKOVE DOSTOJNIM I POŠTENIM SRBIMA“

Srbima u Sloveniji nakon raspada bivše SFRJ najviše su narušena njihova ljudska prava. Istini za volju, slovenački Ustav je dosta dobar, mada u njemu nije priznata najveća nacionalna etička zajednica, koja po našim podatcima broji oko 200.118 hiljada Srba. Inače, brojke Srba u Sloveniji od zadnjeg popisa stanovništva 2011 godine državni biro za statistiku ne vodi u svojoj evidenciji. Činjenično priznate su u startu nastanka samostalne republike Slovenije italijanska i mađarska manjina koja broji zajedno nešto oko 8.000 državljana. ( www.srpska-dijaspora.org , www.srpski-knjizevnici.org ; www.sssslovenije.com) E pa dragi naši Srbi i Vi iz matice Srbije, neka ste nam zdravi, srećni, veseli i uspešni. Svakako, to želimo i Vama i svima Srbima po zemljama EU i celom Svetu.

Vodstvo Socijalne stranke Srba Slovenije
i Saveza srpske dijaspore Slovenije sa Sašom Gajićem.

Отворено писмо председнику Р. Србије, председнику Владе Р. Србије, председнику Скупштине Р. Србије, појединим озбиљнијим странкама Р. Србије и различитим медијима.

Поштовани,

примите искрене честитке од нас Срба из Словеније поводом дана Ваше државности.

Добро смо написали, нас и онако преко Амбасаде Р. Србије у Љубљани и њене амбасадорке Зоране Влатковић, чињенично не признате као Србима. Да, жалосно је то, па ипак истинито. На интернетној страници између других српских друштава и клубова, поставили су и наших 11 субјеката (адресе итд.) на недавно обележавање Дана Државности у Љубљани, позвани су били и неки српски непријатељи, али нико из 11 наших друштава није примио такву позивницу, није примила ни једина странка Социјална странка Срба Словеније.

Ако то и сами оправдавате, верујемо да би нас требали бар информисати, да у будуће знамо, ко су српски пријатељи, а ко су њихови национални непријатељи.

Наведена Амбасада уз своју амбасадорку, сматрамо да не ради свој посао, можда Ви то тако управо и желите? Иста та Амбасада, није се упитала – зашто ови Срби у Љубљани свих задњих 15 година сваке године организују протесте пред судовима, министарствима итд.?

Наш одговор је чињеничан – боримо се за Србе у Словенији, да су и њихова људска права бар мало заштићена, те да је искључиво на Србима изведене дискриминације што мање.
Свих ових година из Србије, ни на јавним владиним конкурсима нисмо и нећемо конкурисати. Нећемо зато, што сматрамо да српској сиротињи је потребан сваки динар, па и онима са
КИМ, чија деца живе у страху и веома би волели да се неколико дана бар годишње заборави тај страх. Да, сваке године из више бивших Република насталих из некад заједничке државе угостимо своје пријатеље, своје Србе и никада нисмо заобишли ни матицу Србију, финансирали смо бар једно и њихово друштво.

Збиља ако то од Вас долази да делите Србе на Србе из Србије и Србе из других република, не видимо начин како је то могуће оправдавати. Сматрамо да у Србији има доста способних, образованих, поштених и поносних Срба, којима је ускраћена служба у некој од српских амбасада.

Наравно, ми их уместо Вас не мислимо постављати, али желимо да преиспитате рад Амбасаде Србије у Љубљани, амбасадорке и свих њезиних помоћника или помоћница. Иначе наведена Амбасада унаточ застави коју волимо према већини Срба у Словенији показује велико непријатељство.

Дакле, не чудите се ако изведемо своје предвиђене протесте ове године и пред Амбасадом Србије у Љубљани.
„НЕ ХРАНИТЕ ВУКОВЕ ДОСТОЈНИМ И ПОШТЕНИМ СРБИМА“

Србима у Словенији након распада бивше СФРЈ највише су нарушена њихова људска права.

Истини за вољу, словеначки Устав је доста добар, мада у њему није призната највећа национална етичка заједница, која по нашим подацима броји око 200.118 хиљада Срба. Иначе, бројке Срба у Словенији од задњег пописа становништва 2011 године државни биро за статистику не води у својој евиденцији. Чињенично признате су у старту настанка, самосталне републике Словеније италијанска и мађарска мањина, која броји заједно нешто око 8.000 држављана. Е па драги наши Срби и Ви из матице Србије, нека сте нам здрави, срећни, весели и успешни. Свакако, то желимо и Вама и свима Србима по земљама ЕУ и целом Свету.

Водство Социјалне странке Срба Словеније
и Савеза српске дијаспоре Словеније са Сашом Гајићем.

Opširnije
22 nov
0

ČINJENICE U OGLEDALU ISTINE

Ministarstvo inostranih poslova RS, odnosno Uprava za saradnju sa dijasporom i Srbima u regionu diskriminiše deo naših ljudi i organizacija i nanosi veliku nacionalnu i direktnu štetu svim Srbima.

Nedavno (18.11.2019) održana je konferencija srpskih organizacija iz regiona u Novom Sadu, na koju nas nisu niti pozvali niti obavestili. Činjenice su da upravo zaposleni iz ove državne institucije kao i od pre Miodrag Jakšić i Aleksandar Čotrić, ne žele ni kroz svoje izjave da se pokuša popraviti status Srba u državama Evropske Unije, a posebno u Sloveniji. Savez srpske dijaspore Slovenije postoji već 11 godina, koji jedini u svom sastavu između ostaloga ima i sektor BESPLATNE PRAVNE POMOĆI, koji posebno pomaže srbima u Sloveniji, a dodatno i drugim pojedincima. Da li u upravi za saradnju za dijasporu postoje ljudi koji osmišljeno deluju protov Srba u Sloveniji, i to njihovo delovanje se može uporediti sa izdajnicima i neprijateljima srpske nacije? Da li su za to plaćeni pojedinci i od koga? Zar nije posao BIE da se time pozabavi?

Verujemo, da u Srbiji ima dosta obrazovanijih stručnjaka koji bi mnogo toga za ovih 11 godina izmenuilo na bolje, a posebno za Srbe u Sloveniji. Naš pravni sektor ima brojne dokaze o diskriminaciji i nacionalizmu sa strane slovenačkih represivnih organa. Stoga i nije čudno da se osuđuju većinom Srbi i to za neke sitnice i posebno kroz montiranja dokaznog postupka. Da li je neko iz vlade Srbije posetio slovenačke zatvore i većinu Srba koji pravi zdravi leže u njima? Sudovi Slovenije uz policiju pokušavaju osuđivati i srpske devojčice. Da, dobro ste obavešteni, maloletne devojčice koje su se posvađale u vezi neke školske simpatije sa nekom devojčicom slovenačke nacije ili slično.

Da za srpske subjekte slovenački sudovi vode sudske postupke bez predhodnoga obaveštavanja tih subjekata, da se protiv istih vodi neki od sporova. Baš na osnovi toga, izdaju se pravnosnažna rešenja, odnosno presude u imenu naroda. Toliko su pojedine sudije »poštene«, da tek nakon toga kada prođe vreme za dozvoljenu žalbu, oni šalju takve pravnosnažne presude dotičnim srpskim subjektima. Ako tražite na presude vanredna pravna sredstva, to se isključivo za Srbe razvuče na Višem sudu par godina, na Vrhovnom par godina, a na Ustavnom zadržavaju najmanje 3 godine, a posle tih godina odgovore da neće razmatrati takvu pritužbu. Dakle, cenjeni ljudi u rasejanju i u matici, o svemu tome svih ovih 11 godina obaveštavali smo dodatno Vladu i predsednika R. Srbije.
Odgovora nije bilo, a verujte, da ga nismo ni očekivali, imajući dugogodišnja iskustva. Po državama EU prave se verovatno na zahtev iste ove vladine institucije, Uprave za saradnju s dijasporom,
subjekti kako bi Vučićeva stranka uz svoje ambasadore imala i sopstvena biračka tela po zemljama EU. Mi Srbi u Sloveniji, svake godine, protestima ukazujemo da smo tretirani kao građani nižeg ranga. Da se baš u Sloveniji isključivo kada su Srba u pitanju, krši Ustav i potpisane međunarodne konvencije o njihovim pravima. Mislim da bi Ministarstvo spoljnih poslova RS moralo pod hitno
preduzeti odgovorne korake, pa i smeniti sve koji u navedenoj državnoj instituciji, kontinuirano doprinose svemu što je na štetu svoih Srba u zemljama EU.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Socijalna stranka Srba Slovenije i savez srpske dijaspore Slovenije

Predsednik Saša Gajić Pouzeto po KORENIMA.

Opširnije
22 nov
0

СРБОЗНАНКЕ И ДРУГЕ ТАЈКЕ

Кажу да је негдје послије рата, у једном селу у Црној Гори, била велика јагма, ћер дотле, ко ће да понесе бара мало штафету. Јави се и неки непокретни и рече да му је то неостварена жеља а партијски секретар

( или саклетар) га истакну као примјер прегнућа и истрајности.А други је примјер када је друг Стари дошао на цицвару у неко село, настала је таква вртутма која ће га планинка најбоље дочекати.А кажу волио је цицвару. Богаму.

И знам још као дијете, када смо набавили ТВ „Пинокио“(чини ми зе за Свјетско првенство у фудбалу у Њемачкој) свакога су високог партијског функционера када оде Богу на истину пратили са филмом“Саша“.Он је био нека врста опијела, јер не дај Боже да се религији уступи мјесто поред неприкосновеног титоизма.и знали смо, још као дјеца чим пусте филм“Саша“ неко је заковрнуо.Ништа нијесмо морали гњирити у новине.

Запамтили смо скоро сваку сцену из филма „Саша“, јер се репризирао и репризирао, до изнемоглости.Треће јутро, па четрдсница, па пола године.А богме изгледа морали су и високи другови умирати.Касније би дошла друга партизанска иконографија, филмови као „Партизанска ескадрила,““Дјевојачки мост“, Валтер брани Сарајево“. Један неименовани комшија имао би обичај рећи:“Валтер брани за Сарајево“, али су га опоменули да то није у реду, нити на линији СК.

Ишли смо и на излете, држећи се за руке, док смо се клели њему.Слушали смо предавања о његовим наднаравним особинама, нашег суперхероја. Долазили су са значкама неким и остарјели борци да нам причају како је било жестоко. Знам да сам добио батине од учитеља када сам запитао једног народног хероја:“Јесте ли ви онај што је погинуо.“

Знам и када умрије незнанац, бравар са клавирским бравурама, један часни старац, који је доживио све благодети дотичног, на једном („можда је то непристојно у овом тренутку“)огољеном острву рече унуку, када му донесе“Политику“ и вијест да је стари умро:“Бојим се да не васкрсне.“

Старина је била у праву.Они стално васкрсавају. Прво смо имали СУБНО-р, затим судбор-савез дјеце бораца народноослободилачког рата, а сада имамо и Судибор-савез дјеце и унука народноослободилачког рата, јер то је једина организација гдје број чланова се повећа, уосталом рат код нас никад није завршен.

Иако је једна наопака идеологија људоједа и богобораца доживјела свуда крах, само се код нас тако патетично, мазохистички, врти јеш увијек та матрица, о миорисима у кући цвијећа, о идеалном братству јединству.Само у Србији контра себе раде, стидећи се праве историје, заборављајући да су најумније главе Београда и Србије погубљене по „ослобођењу“, да је један несретни збјег, расног Србства и националног поноса утучен на Зиданом мосту, да се још бојажљиво чепрка у закатанченим архивама и првоборачким сефовима, гдје је гроб ђенерала, који је бар имао знавеног и оца и мајку и раније претке.И знало се од којих је. И био је србски.

Незванцу и незнанцу, нико од наших није ишао на бабине.Нити му се знало ни куће , ни кућишта, али му није сметало да са србским прислужницима, црвеним егзекуторима сравне нам куће, продају окућнице као да су њихове, забране нам гробове , нас Србе из Срба одстране, у заборавље гурну.

И ништа се није промијенило, осим што нас опет није било, ни јуче ни данас, опет болећива филмска допуна сјећања. И данас доминирају партизански филмови, опет отписани нас отписују, опет добри момци са петрокракама убијају неограничњени број Њемаца, дижу у ваздух мостове, војна складишта, са вјештом оперативном тактиком, Генија и Стратега, док се присталице ЈВуО жигошу као зли, прљави,монструозни.

Коме треба та поновна васпитавање, лажињање историје.Коме?Да су битније Сузтјеске, Неретве, Пљевља, Стремски фронт(то црно стратиште србске омладине, која је свјесно жртвована) то грозотно пљување по себи, својој традицији, памћењу.Прво нам је препран мозак пленумским обиљежјима, а затим смо клонирани принуђени да гледамо лакировку партизанских усрећитеља, чији пиар Моша Пијаде(……. вели).

И данас после свега Тито.

Титољупци постали су вјерољупци, али по потреби, само да остваре свој успјех, још увијек комунизираног интелектуалног профила, многи да буду прислушкивачи, са позамашним и дугогодишњим искуством сарадника ОЗН-е, Удбе и Биа, који са дрхтвицом доживе и тешко преживе сваки спомен на Дражу.

И сада, после свега, ратне игре се настављају. О зар се и то може?Да, ми смо пролетери.“ „Игмански марш“.Натчовјечански напори, филовани компартијском доктрином, коме у прилог и чему, без само даљем рањавању и ругању, свему србском и православном.Што од братске руке остадоше јаме и јамарнице, расцопаних лобања, повађених очију, под страшном наредбом доказивања(да се и чекићем убије муж као јемство оданости Партији) и клицања вољеном вођи, љубичици, команданту револуције, чији лик и данас непрежаљене скојевце одушевљава и учи.

Јавни сервис РТС, аком овако настави постаће партизански билтен, јер од тих невјероватних херојстава, ни најслободније , најмаштовитије бајке, дјечја су, наивна посла.Па смо послератно, у данима побједа све историјске међаше рушили, газили имена србских официра, а постављали спомен плоче обућарима, калфама и шегртима, давали првоборачке пензије за драгоцјене доприносе плетење чарапа и сакупљања шумских плодова,читали у даху Кардељева дјела, куповали ђутуре што више томова црвених наслова од трговачких путника, да им никада не платисмо(нека на витрини стоје)… Штa ће нама Свети Сава? Хари Потер сад је глава, њему слава. Школски програми су препрани и ваљано пребрани, на крвна зрнца, да случајно не би било којег Србина у програму, јер Европа захтијева, по шумама и горама наше земље поносне.

Штa ће нама вриједно, јер оно је дрско, чим је писмо србско?

И та потеризација полако улази у све сфере.Мајке штрајкују на улицама синови и кћери бодре их у кафићима, али анонимно.

Младе мајке, домаћице, пензионерке до изнемоглисти прате задруге и парове, очекујући са нестрпљењем медијске дарове.Шта ли је то , (колико нас копка) Слобо рекао Луни, да ли ће народ за то да се буни?

Штa ће нама Ћопић Бранко, када други умију описати дјетињство боље, потанко.

Штa ће нама онај негдањи смијех, једре, здраве, васпитне строфе, када идемо у глобалистистичке катастрофе.

Штa ће нема ишта, кад имамо свашта, признања за полуписменост ташта?

Штa ће нама, што неће њима? Е њима онда ништа, естетичари, културни, просвјетни наметници, љути попут пришта.

Мало смо ми читалачки народ више члански, попут оне игре на ваширима из раних мојих година која је метафора сналажљивости, поготово у ово вријеме вјештака а која се звала, само да се причукнем: “Ко набије тај добије.“

Штa ће нама паметно ишта? И то мало треба раздати и раскућити, па да уљегну ужељени други гости и онда се разбашкаре, задомаће.

Штa ће нама ишта србско, мада је и Ливерпул због тога прско, штa ће нама? И зашто је Црвена Звезда баш морала да побиједи те циничне Енглезе..Стварно није у реду.Тврдоглави Срби.

Нама ништа не треба, без да нам претекне, а кад претекне , добро и јест.

Штa ће нама?Нека их њима.Ете им га.Ми моремо и унатрашке само да форсирамо ове нашке, па нека су нам завидни, поготово онај Сава са Рибнице , геноцидни, који је окупирао и свој град, благо њему контам , што је вјечно млад.

Нема нама више ни пјесама, ни сијела, ни стада, ни бабина(савремене маме нијесу за прираштај него нови намјештај) ни пјесама:“ ај нагари, но ем сори сада Хари, гдје то оде прегршт снова, кључеви су, марктинаг код господара прстенова.

Штa ће нама, кад смо ми мимосвијет других. Богме то треба заслужити.

Штa ће нама гусле, оне епске пјесме, рекли у Јевропи, да се ни то не сме.

Штa ће нама Митровдан и ајдуци.Сад не би могао ниједан претећи од издајних јатака колико их има. И зашто су морали гинути за пјесме и памћење кад је љепше живјети овако мерачки, савршено и мало још боље.

Нема више импровизација, сад је битна родна равноправизација. Па нешто думам како лијепо звучи та имитација неопходна, еуропска,ропска. Јер ту је орачица,златарка, тишлерка, шумарка, бурегџијка, ,перјанинка, сердарка, бомбашица, металоглодачица, кранисткиња, олцерица, здувачица ,електричарка ,шегачица, кључарка,лелекачица, џелаткиња, пробисвијетица, стаклорезачица, варилица, потпуковница, зидарка, избацивачица, диктаторка, стакларка, портирка, приватница, армирачица (баш посао за њежне руке).

Што ће нама оне старе дјечје лектире, сада су штива Потерова гдје ђаволи свуда вире.

Шта ће нама:“Ала је леп овај свет,“ када је Дан вјештица нови слет.

Нама је све потаман. Аман. Аман.

Шта ће нама уједињење, кад моремо разједињење.

Шта ћемо ми мали Срби поред великија Срба, разонода свих система, без да им сметамо док се измераче преко наших леђа. Њима и непријатно кад споменемо да смо мали Срби.

“А како јад вас нашо како ми можемо. Нек нам буде тешка работа али умјесто вас (кад немате кувети) вас бићемо велики, вјечни, путујући Срби.

Шта ће Његош, кад није добродошао. Доста је и његовог било. Шта ће му капела, када има оно фараонско здање, никад више у лектире нете Марко Краљевић и његово орање. Његош није Еуропљанин, он је анахронизам, мали локални писац .

Благош нама Србима колико имамо тумача Његошевих стихова, па да нам мало пробистре ум. Шта ће нама Караџић из Петњице, дај неког странског, неког са Исланда умјесто Вука.

Ми оћемо напријед, је ли тако муње пензионерске са 30 еврова помоћи. Ми оћемо ( и да нам је мало) још награда и плакета, је ли тако квазиинтелектуалци Брозовчићи и Кумровчићи, (чија су досијеа скрита), је ли тако снаго студенти, када и ви знате како, критична свијест да паднеш у несвијест.

Шта ће нама ћирилица и ко пише тим писмом без ови гуслари што нас забавише о јаду и још пођекоји, кад ве запало, кроји, кроји, кроји.

Шта ће нама чича Дража, васкрсао Броз, прочитао нас скроз.

Шта ће нама ћирилични натписи на гробовима, кад стоички умиремо и латиницом се подупиремо, лише нам прадједова.

Шта ће нама. Нека им га овима другијема, и овдуде и ондуде.

Па како нам буде, док нас распаметне једном пробуде.

Шта ће нама?

Тишина…..Или ми се уснило.

Све што нама треба долази са неба. Свети Сава смотри нове реформаторске-визионарске читанке и чуду се чуди. Његово име скрајнуто а школска слава избрисана. Па рече:“Сретњо ви било.“

Шта ће нама?

Мр Слободан М. Чуровић Апис

Opširnije
22 okt
0

DALI SU SLOVENAČKE SUDIJE UMEŠANE U KORUPCIJU I DISKRIMINACIJU?

Savezu srpske dijaspore Slovenije je nedavno Okrajni (opštinski) sud u Ljubljani izdao prvomoćno izvršenje po rešenju VČ 63410/2019 godine, a potpisano od samostojnog sudskog pomoćnika Vesne Osmak, bez da bi im predhodno uručio bilo kakav sadržaj navedenoga rešenja.

Mada postoje dokazi od strane uprave pošte, da na adresu Saveza srpske dijaspore Slovenije nije po tom rešenju bila poslana , a niti evidentirana od strane navedenog suda. Na osnovi navedenog rešenja između ostalog je napravljena SSDS velika šteta, a ujedno i blokada računa i nezakonsko trganje novčanih sredstava od SSDS. Dakle, poslovni račun saveza i skidanje novčanih sredstava sa njega odigrao se u vezi predloga firme SPL d.d Ljubljana, a koji duguje savezu već duže u vezi njegove preplate oko 6.000,00 evra po već staroj tužbi SSDS u rešavanju od istoga suda pod sudskom oznakom V P 194/2019. Da dragi naši, to je ogledalo činjenica i slovenačkog pravosuđa do SSDS i naravno Srba u Sloveniji.

Zašto bi se mučili da bilo koje rešenje šalju savezu, kada mogu to jednostavnije uraditi – ko smo mi Srbi da se i za njih upotrebljavaju važeći zakoni i ustavne garancije? Važno da Srbi plaćaju pravovremeno poreze i druge dadžbine slovenačkoj državi. Živi bili i videli – pravni sektor unatoč pravomoćnom navedenom rešenju izvršenja je 18.10.2019 uložio pritužbu i uveo krivičnu prijavu protiv umešanih Alenka Lesjak direktorice firme SPL d.d Ljubljana i njihiove advokatkinje Bojane Potočan. Naravno, ako u roku od 15 dana samostojna sudska pomoćnice Vesne Osmak nebi navedeno rešenje poništila, krivična prijava će biti raširena i na nju, a uz to i zahtev novčane štete savezu. Pitamo se – hoće li ta pravnosnažna rešenje o izvršljivosti pasti u zaborav? SSDS – sektor za besplatnu pravnu pomoć.

Opširnije
28 aug
0

VESELI SRBI U TRIGLAVSKOJ REPUBLICI

Savez srpske dijaspore (njegova društva) i Udruženje srpskih književnika Slovenije organizovalo je i ove godine međunarodnu prezentaciju srpske kulture. Jedanaesti „Veseli dani srpske dijaspore“ održani su od 23. -25. avgusta 2019 godine u Ljubljani.

Već u petak u smještaj hotela Bit center počeli su da pristižu gosti iz više krajeva bivše Jugoslavije i šire. Više od stotinu učesnika ugošteno od strane pomenutih organizatora. Drugi i treći dan ove manifestacije održan je kod pravoslavne crve Ćirila i Metodija. Ni povremena kiša ni ružno vrijeme nisu spriječili Srbe da iskažu svoje nezadovoljstvo svojom pozicijom u Sloveniji. Da, tako su uz kulturni defile kroz Ljubljanu pokazali, da se i srpska deca žele i znaju veseliti uz brojne diskriminacije i veoma slabom sufinanciranje posebno srpske kulture u Sloveniji. No pošto Srbi nisu ni šovinisti, a ni primitivci mirnom, dostojanstvenom šetnjom, svojom muzikom, nošnjom i pjesmom dali su jasnu poruku „u ovoj zemlji postojimo i mi“…

Isprepletale su se narodne nošnje na lepim devojkama i mladićima, koje su izazvale i dodatno sa svojim nastupima brojne gledaoce iz cele Ljubljane. Malo ali efikasno ozvučenje uz pesme i igre brzo je okupljalo znatiželjne goste, koji su se divili srpskim kulturnim nastupima.

Uz Srbe iz Ljubljane su se veselili prijatelji iz Bujanovca, Broda, Slatine, Rijeke, Dervente, Gradiške, Laktaša, Nemačke, Austrije, Slovenije…

Simpatična voditeljica Danijela Brajić, započeo je program zahvalom sponzorima druženja a potom pozdravila sve prisutne, te pozvala predsjednika Saveza srpske dijaspore Slovenije, Socijalne stranke Srba Slovenije i USKS i najvećeg lidera Srba u Sloveniji Sašu Gajića da se obrati prisutnima sa podpresednikom Igorom Mitićem i generalnim sekretarom Davidom Tepićem. Mitić i Tepić su dodatno govorili o činjenicama i diskriminaciji do srpske populacije u Sloveniji, kao najvećoj (212.000) još nepriznatoj nacionalnoj zajednici.

Gospodin Saša Gajić je svima poželio dobrodošlicu a potom je u svom izlaganju objasnio nezavidan položaj Srba u Sloveniji. Obratio se i prisutnim vernicima te ih informisao, da je u imenu SSDS već bliže 3 meseca poslao molbu SPC Ljubljana, koordinatoru svešteniku Aleksandru Obradoviću, zamolivši da nam ustupe jednu od dvorana Pastoralnog doma. Gajić je izjavio – ne da nisu dobili dvorane, nego nisu dobili ni odgovor na svoju molbu. Poznato je svima, da navedene dvorane drugi redovno dobijaju. Činjenično, navedeni ljubljanski sveštenik Aleksandar Obradović, nije omogućio u subotu 24. avgusta, da bi naši gosti (deca) iz Bujanovca, Broda i Slatine po potrebi posetili sanitarije pastoralnog doma, kojega su zaključali, znajući da se ova tradicionalna kulturna prezentacija održava u dvorištu crkve već godinama. Tako je sa tim deci onemogućio i vode da se napiju na ovom toplom vremenu. Još više škode su napravili informišući vernike, da crkva ne dozvalja održavanje navedene prezentacije. Istini za volju, crkveno dvorište nije vlasništvo crkve. Dakle, tako nam nešto i nije mogao zabraniti, pošto smo za sve potrebe dozvole, već se dosta pre pobrinuli, i naravno uplatili ono što je bilo potrebno. Gajić je u govoru izjavio, da se ovo nikada nebi nadao, a posebno ne od glavnog svešteničkog i crkvenog koordinatora gospodina Aleksandra Obradovića. Smatrajući sa takvim postupcima, da on nikako nije primeran da predvodi vernike u jednom od velikih gradova kao što je Ljubljana, pre bi odgovarao nekim selima gde se takve kulturne prezentacije ne izvode. Mi na našim prezentacijama se pre pobrinemo, da za one koji poste ima posnih porcija. Sveštenik Obradović je pokušao i u samoj crkvi štetiti njenom ugledu, te kroz neke neosnovane izjave ubeđivati vernike, da nebi prisustvovali našoj tradicionalnoj kulturnoj prezentaciji. Pokušao je i pokušava vršiti razdor između pravoslavnih
vernika, a tim nije ni svestan, da tako pokazuje svoj lični identitet »dostojanstva, ponosa i poštenja«.

Nakon Gajićevog govora, voditeljka je pozvala sve tri misice Dajanu Šikanić, Anđelu Tomić i Jovanu Nakić, koje su pročitale iz Sašine knjige po dve pesme, te tako pomogle oko promocije nove pesničke zbirke »KLJUČ LJUBAVI« Saše Gajića, ujedno je pozvala i magistricu srpske književnosti Rajku Golić koja je svojim rečima stručno predstavila pesničku zbirku, te pročitala jednu od recenzija od Bore Đorđevića (ČORBE). Na kraju je objasnila da prodaja te knjige u sklopu humanitarnog sektora SSDS »ZA SITNICU OSMEH NA LICU« ceo novac ide za kupovinu paketića za nezbrinutu decu u Srpskoj.

Folklorni nastup su izveli članovi KUD-a „Vrelo“ iz Bujanovca, KUD »Duško Trifunović iz Broda, a potom su svoje koreografije uz pesmu izveli SKD Prosvjeta pododbor Slatina.

Svoje knjige uz pojedine pesme predstavili su: Zorka Čordašević iz Nemačke, Mile Kostić Dubnica iz Bujanovca, Milan Deronjić iz Doboja, Ana Stošić Mitić iz Bujanovca, Simić Nenad iz Dervente, Radenko Torbica iz Laktaša.. Nagrade i specijalna priznanja podelio je predsednik Saša Gajić i čestitao. Zlatne plakete uručene su: KD »VRELO« iz Bujanovca, SKK »VIHOR« iz Dervente, SKD »PROSVJETA« iz Slatine i KUD »Duško Trifunović iz Broda. Zlatna značka i diploma je uručena pesnikinji Zorki Čordašević iz Nemačke.

Nastavljen je program voditeljka – meni je ujedno pripala dužnost i čast, da vodim ove godine najlepši deo godišnje prezentacije 11 »VESELI DANI SRPSKE DIJASPORE SLOVENIJE« za MISS kulturnih društava Balkana i EU. Dragi naši, to nije mala stvar kada se ide za izbor najlepše od najlepših. Naravno, žiri je radio profesionalno i odgovorno uz pravilnik organizatora i same kriterije.

Deveti međunarodni natječaj za MISS kulturnih društava Balkana i EU Ljubljana 2019

Strukovni žiri je žiri za tradicionalni izbor MISS kulturnih društava Balkana i EU zasedao dana 25.04.2019 i dodatne konsultacije bile su 15-oga avgusta. Kao što smo obavestili da je od 79 prijava (devet nepotpunih) iz 8 država i izdvojio iz užega izbora 3 najlepše Anđela Deronjić, Anđelu Tomić i Dajanu Šikanić Tekst i slike misica na elektronskom mediju Srpska dijaspora www.srpska-dijaspora.org otvoralo je 43.327 osoba.

Lajkova uz elektronske podrške najviše je dobila Anđela Tomić 917, Anđela Deronjić 728, Dajana Šikanjić 643 i Jovana Nakić 337. Imaju činjenično u vezi subjektivnih i objektivnih razloga iz izbora odstupila Anđela Deronjić, a po pravilniku organizatora za dopunu uvrštena je kandidatka Jovana Nakić.

Tako možemo potvrditi, da su sve kandidatke bile lepe, ali tu su istini za volju prevladavale male nijanse. Zahvaljujemo i svim osobama koji su dodatno putem fs ili elektronsko lajkovali, odnosno podržali ovogodišnju realizaciju MISS KD EU i Balkana. Zahvaljujemo svima kandidatkinjama, a  izboru najlepših od najlepših iskreno čestitamo i želimo puno sreće.

Dragi naši, verovatno očekujete, da sada rečem koja će biti najlepša od izabranih i nositi zvanje MISS KD EU i Balkana, pa polako… za drugu pratilju potvrđena je lepa Jovana Nakić iz R. Srbije, živi u selu Rakovac, opština Bujanovac. Stara je 15 godina pohađa srednju medicinsku školu. Bavi se folklorom od malena, a takođe i trenira rukomet 4 godine. Njen hobi je gluma i član je bujanovačkog amaterskog pozorišta. Kao mala je pohađala kurs za manekene i fotomodele, nagradimo je zaslužnim i burnim aplauzom.

Moraćemo dalje, za prvu pratilju MISS KD EU i Balkana potvrđena je lepa Dajana Šikanić iz R. Srpske, rođena je 11.7.2001. godine u Banjaluci. Osnovnu školu „Novak Pivašević“ u Dubravi Staroj završila je sa diplomom vukovca. 2016. godine upisala je Medicinsku školu u Banjaluci. Ima namjeru da studira Stomatološki fakultet.

Tokom osnovnog školovanja bila je osam godina član folklorne sekcije „Ukrina“ koja sarađuje sa KUD-om „Miloš Dujić- Mišo“ iz Čelinca. Iako više nije član folklora učestvuje u drugim aktivnostima, a jedna od značajnijih je manifestacija „Stazama Petra Kočića“.

U slobodno vrijeme voli da se druži i zabavlja. Bavi se i profesionalnim šminkanjem. Dajana je mlada srednjoškolka koja se raduje životu i predano radi da ga učini što kvalitetnijim.

Nagradimo je zaslužnim i burnim aplauzom.

I za ovogodišnji MISS KD EU i Balkana potvrđujem sebe. Ha..ha.. malo šale.. verovatno se nebi složila najlepša od najlepših. Dakle, najlepša od najlepših koja će nositi titulu MISS KD EU i Balkanaje je lepotica Anđela Tomić iz R. Srbije. Andjela Tomic, stara 16 godina, dolazi nam iz Bujanovca. Pohađa srednju tehnicku skolu smer drumski saobracaj,do osmog razreda je isla i u muzicku školi koja je trajala 6 godina. Bila je izabrana u Požarevcu za MISS, a prošle godine i za MISS stilskog posela. Aktivno je uključena u folklor.

Nadamo se da nećete štediti zaslužni aplauz, nagradimo je sa njim.

Dragi naši, iskrene čestitke nagrađenim još jednom i hvala. Puno sreće žele Vam i organizatori, jedne pre svega uspešne i ozbiljne krovne organizacuije Saveza srpske dijaspore Slovenije i Udruženja Srpskih književnika Slovenije. Živeli!

U nastavku našeg večerašnjeg druženja pogledajmo šta su nam to pripremili naši prijatelji iz benda Drago Ninić uz vesela srca.

Hvala svima.. veselimo se i večeras, a nadamo se da će i srpski sveštenici od SPC Ljubljana prestati uveličavati neke nove opcije saveza i da će dokazati činjenicama, da su za svaku crkvu vernici osnova za opstoj vere. Hvala još jednom i vidimo se do godine. Našim estradnim umetnicima prepuštamo njihov deo.

Propratio uz slike Vedran Vojvodić

ВЕСЕЛИ СРБИ У ТРИГЛАВСКОЈ РЕПУБЛИЦИ

Савез српске дијаспоре (његова друштва) и Удружење српских књижевника Словеније организовало је и ове године међународну презентацију српске културе. Једанаести „Весели дани српске дијаспоре“ одржани су од 23. -25. августа 2019 године у Љубљани.

Већ у петак у смјештај хотела Бит центер почели су да пристижу гости из више крајева бивше Југославије и шире. Више од стотину учесника угоштено од стране поменутих организатора. Други и трећи дан ове манифестације одржан је код православне црве Ћирила и Методија. Ни повремена киша ни ружно вријеме нису спријечили Србе да искажу своје незадовољство својом позицијом у Словенији. Да, тако су уз културни дефиле кроз Љубљану показали, да се и српска деца желе и знају веселити уз бројне дискриминације и веома слабом суфинанцирање посебно српске културе у Словенији. Но пошто Срби нису ни шовинисти, а ни примитивци мирном, достојанственом шетњом, својом музиком, ношњом и пјесмом дали су јасну поруку „у овој земљи постојимо и ми“…

Испреплетале су се народне ношње на лепим девојкама и младићима, које су изазвале и додатно са својим наступима бројне гледаоце из целе Љубљане. Мало али ефикасно озвучење уз песме и игре брзо је окупљало знатижељне госте, који су се дивили српским културним наступима.

Уз Србе из Љубљане су се веселили пријатељи из Бујановца, Брода, Слатине, Ријеке, Дервенте, Градишке, Лакташа, Немачке, Аустрије, Словеније…

Симпатична водитељица Данијела Брајић, започео је програм захвалом спонзорима дружења а потом поздравила све присутне, те позвала предсједника Савеза српске дијаспоре Словеније, Социјалне странке Срба Словеније и УСКС и највећег лидера Срба у Словенији Сашу Гајића да се обрати присутнима са подпреседником Игором Митићем и генералним секретаром Давидом Тепићем. Митић и Тепић су додатно говорили о чињеницама и дискриминацији до српске популације у Словенији, као највећој (212.000) још непризнатој националној заједници.

Господин Саша Гајић је свима пожелио добродошлицу а потом је у свом излагању објаснио незавидан положај Срба у Словенији. Обратио се и присутним верницима те их информисао, да је у имену ССДС већ ближе 3 месеца послао молбу СПЦ Љубљана, координатору свештенику Александру Обрадовићу, замоливши да нам уступе једну од дворана Пасторалног дома. Гајић је изјавио – не да нису добили дворане, него нису добили ни одговор на своју молбу. Познато је свима, да наведене дворане други редовно добијају. Чињенично, наведени љубљански свештеник Александар Обрадовић, није омогућио у суботу 24. августа, да би наши гости (деца) из Бујановца, Брода и Слатине по потреби посетили санитарије пасторалног дома, којега су закључали, знајући да се ова традиционална културна презентација одржава у дворишту цркве већ годинама. Тако је са тим деци онемогућио и воде да се напију на овом топлом времену. Још више шкоде су направили информишући вернике, да црква не дозваља одржавање наведене презентације. Истини за вољу, црквено двориште није власништво цркве. Дакле, тако нам нешто и није могао забранити, пошто смо за све потребе дозволе, већ се доста пре побринули, и наравно уплатили оно што је било потребно. Гајић је у говору изјавио, да се ово никада неби надао, а посебно не од главног свештеничког и црквеног координатора господина Александра Обрадовића. Сматрајући са таквим поступцима, да он никако није примеран да предводи вернике у једном од великих градова као што је Љубљана, пре би одговарао неким селима где се такве културне презентације не изводе. Ми на нашим презентацијама се пре побринемо, да за оне који посте има посних порција. Свештеник Обрадовић је покушао и у самој цркви штетити њеном угледу, те кроз неке неосноване изјаве убеђивати вернике, да неби присуствовали нашој традиционалној културној презентацији. Покушао је и покушава вршити раздор између православних верника, а тим није ни свестан, да тако показује свој лични идентитет »достојанства, поноса и поштења«.

Након Гајићевог говора, водитељка је позвала све три мисице Дајану Шиканић, Анђелу Томић и Јовану Накић, које су прочитале из Сашине књиге по две песме, те тако помогле око промоције нове песничке збирке »КЉУЧ ЉУБАВИ« Саше Гајића, уједно је позвала и магистрицу српске књижевности Рајку Голић која је својим речима стручно представила песничку збирку, те прочитала једну од рецензија од Боре Ђорђевића (ЧОРБЕ). На крају је објаснила да продаја те књиге у склопу хуманитарног сектора ССДС »ЗА СИТНИЦУ ОСМЕХ НА ЛИЦУ« цео новац иде за куповину пакетића за незбринуту децу у Српској.

Фолклорни наступ су извели чланови КУД-а „Врело“ из Бујановца, КУД »Душко Трифуновић из Брода, а потом су своје кореографије уз песму извели СКД Просвјета пододбор Слатина.

Своје књиге уз поједине песме представили су: Зорка Чордашевић из Немачке, Миле Костић Дубница из Бујановца, Милан Дероњић из Добоја, Ана Стошић Митић из Бујановца, Симић Ненад из Дервенте, Раденко Торбица из Лакташа.. Награде и специјална признања поделио је председник Саша Гајић и честитао. Златне плакете уручене су: КД »ВРЕЛО« из Бујановца, СКК »ВИХОР« из Дервенте, СКД »ПРОСВЈЕТА« из Слатине и КУД »Душко Трифуновић из Брода. Златна значка и диплома је уручена песникињи Зорки Чордашевић из Немачке.

Настављен је програм водитељка – мени је уједно припала дужност и част, да водим ове године најлепши део годишње презентације 11 »ВЕСЕЛИ ДАНИ СРПСКЕ ДИЈАСПОРЕ СЛОВЕНИЈЕ« за МИСС културних друштава Балкана и ЕУ. Драги наши, то није мала ствар када се иде за избор најлепше од најлепших. Наравно, жири је радио професионално и одговорно уз правилник организатора и саме критерије.

Девети међународни натјечај за МИСС културних друштава Балкана и ЕУ Љубљана 2019

Струковни жири је жири за традиционални избор МИСС културних друштава Балкана и ЕУ заседао дана 25.04.2019 и додатне консултације биле су 15-ога августа. Као што смо обавестили да је од 79 пријава (девет непотпуних) из 8 држава и издвојио из ужега избора 3 најлепше Анђела Дероњић, Анђелу Томић и Дајану Шиканић Текст и слике мисица на електронском медију Српска дијаспора www.српска-дијаспора.орг отворало је 43.327 особа.

Лајкова уз електронске подршке највише је добила Анђела Томић 917, Анђела Дероњић 728, Дајана Шикањић 643 и Јована Накић 337. Имају чињенично у вези субјективних и објективних разлога из избора одступила Анђела Дероњић, а по правилнику организатора за допуну уврштена је кандидатка Јована Накић.

Тако можемо потврдити, да су све кандидатке биле лепе, али ту су истини за вољу превладавале мале нијансе. Захваљујемо и свим особама који су додатно путем фс или електронско лајковали, односно подржали овогодишњу реализацију МИСС КД ЕУ и Балкана. Захваљујемо свима кандидаткињама, а  избору најлепших од најлепших искрено честитамо и желимо пуно среће.

Драги наши, вероватно очекујете, да сада речем која ће бити најлепша од изабраних и носити звање МИСС КД ЕУ и Балкана, па полако… за другу пратиљу потврђена је лепа Јована Накић из Р. Србије, живи у селу Раковац, општина Бујановац. Стара је 15 година похађа средњу медицинску школу. Бави се фолклором од малена, а такође и тренира рукомет 4 године. Њен хоби је глума и члан је бујановачког аматерског позоришта. Као мала је похађала курс за манекене и фотомоделе, наградимо је заслужним и бурним аплаузом.

Мораћемо даље, за прву пратиљу МИСС КД ЕУ и Балкана потврђена је лепа Дајана Шиканић из Р. Српске, рођена је 11.7.2001. године у Бањалуци. Основну школу „Новак Пивашевић“ у Дубрави Старој завршила је са дипломом вуковца. 2016. године уписала је Медицинску школу у Бањалуци. Има намјеру да студира Стоматолошки факултет.

Током основног школовања била је осам година члан фолклорне секције „Укрина“ која сарађује са КУД-ом „Милош Дујић- Мишо“ из Челинца. Иако више није члан фолклора учествује у другим активностима, а једна од значајнијих је манифестација „Стазама Петра Кочића“.

У слободно вријеме воли да се дружи и забавља. Бави се и професионалним шминкањем. Дајана је млада средњошколка која се радује животу и предано ради да га учини што квалитетнијим.

Наградимо је заслужним и бурним аплаузом.

И за овогодишњи МИСС КД ЕУ и Балкана потврђујем себе. Ха..ха.. мало шале.. вероватно се неби сложила најлепша од најлепших. Дакле, најлепша од најлепших која ће носити титулу МИСС КД ЕУ и Балканаје је лепотица Анђела Томић из Р. Србије. Андјела Томиц, стара 16 година, долази нам из Бујановца. Похађа средњу техницку сколу смер друмски саобрацај,до осмог разреда је исла и у музицку школи која је трајала 6 година. Била је изабрана у Пожаревцу за МИСС, а прошле године и за МИСС стилског посела. Активно је укључена у фолклор.

Надамо се да нећете штедити заслужни аплауз, наградимо је са њим.

Драги наши, искрене честитке награђеним још једном и хвала. Пуно среће желе Вам и организатори, једне пре свега успешне и озбиљне кровне организацуије Савеза српске дијаспоре Словеније и Удружења Српских књижевника Словеније. Живели!

У наставку нашег вечерашњег дружења погледајмо шта су нам то припремили наши пријатељи из бенда Драго Нинић уз весела срца.

Хвала свима.. веселимо се и вечерас, а надамо се да ће и српски свештеници од СПЦ Љубљана престати увеличавати неке нове опције савеза и да ће доказати чињеницама, да су за сваку цркву верници основа за опстој вере. Хвала још једном и видимо се до године. Нашим естрадним уметницима препуштамо њихов део.

Пропратио уз слике Ведран Војводић

Opširnije