Blog

27 jul
0

REPUBLIKA SRPSKA JEDINSTVENA I ODBACUJE NAMETNUTI ZAKON VISOKOG PREDSTAVNIKA INCKA I ŽELJE MUSLIMANA (BOŠNJAKA)

ZAKLJUČCI PREDSTAVNIKA SVIH PARLAMENTARNIH STRANAKA REPUBLIKE SRPSKE 26.7.2021

 Nakon održanog sastanka predsjednika parlamentarnih stranaka u Srpskoj doneseno je nekoliko zaključaka.
  • Politički predstavnici iz RS odbacuju nametnute odluke visokog predstavnika i smatraju ga neprihvatljivim i ništavnim.
  • Smatramo da ne postoje uslovi za rad srpskih predstavnika u institucijama BiH – Predsjedništvu BiH, Parlamentarnoj skupštini i Savjetu ministara.
  • Odbacuje se svako nametanje na nivou BiH i ne postoji legalni visoki predstavnik jer nije izabran u skladu sa procedurama i odbacuje se saradnju s njim.
  • Na sastanku je bilo riječi i o drugim aktivnostima koje će biti u narednom periodu
  • Preko poslaničkih klubova biće upućena dva zakona vezana za ovu tematiku, a riječ je o krivičnim zakonima

Neki od njih su:

Јedan od njih je da srpski predstavnici u zajedničkim institucijama neće učestvovati u radu i neće donositi nikakve odluke dok se pitanje nametanja od strane visokog predstavnika ne riješi.

Ko bude RS nazvao genocidnom tvorevinom ići će u zatvor – jedno je od rješenja izmjena Krivičnog zakonika RS na kojem će narednih dana raditi poslanici NSRS kroz radne grupe, zajedničke – vladine i opozicione.

 

Dodatne izjave političkih lidera Srpske

 

Nedeljko Čubrilović predsjednik Narodne skupštine Republike Srpske je istakao da su na sastanku imali konstruktivnu raspravu i donijeli nekoliko zaključaka:

– Politički predstavnici iz RS odbacuju nametnute odluke visokog predstavnika i smatraju ga neprihvatljivim i ništavnim.

– Smatramo da ne postoje uslovi za rad srpskih predstavnika u institucijama BiH – Predsjedništvu BiH, Parlamentarnoj skupštini i Savjetu ministara.

– Odbacuje se svako nametanje na nivou BiH i ne postoji legalni visoki predstavnik jer nije izabran u skladu sa procedurama i odbacuje se saradnju s njim.

– Na sastanku je bilo riječi i o drugim aktivnostima koje će biti razmatrane u narednom periodu

– Preko poslaničkih klubova biće upućena dva zakona vezana za ovu tematiku, a riječ je o krivičnim zakonima.

“Od sutra politički predstavnici iz Republike Srpske neće učestvovati u radu zajedničkih institucija na nivou BiH i neće donositi odluke dok se ovo ne riješi”, dodao je Čubrilović.

Predsjednik PDP-a Branislav Borenović kazao je da od večeras srpski predstavnici neće ići u Sarajevo dok se ovo pitanje ne riješi i poručio da se ovakcva situacija može prevazići, samo ako postoji politička volja.

Predsjednik SDS-a Mirko Šarović rekao predstavnici Republike Srpske neće prihvatiti nametnute odluke visokog predstavnika.

Predsjednik SNSD-a Milorad Dodik rekao je da od ovog trenutka politički predstavnici Srpske neće učestvovati u radu i odlučivanju zajedničkih institucija i dodao da će pokušati da riješe krizu, koju je, kako kaže, prouzrokovao visoki predstavnik Valentin Incko.

Predsjednik DNS Nenad Nešić istakao je da su sastankom pokazali jedinstvo i da je Republika Srpska iznad stranačkih interesa.

Opširnije
25 jul
0

POZIV ZA NACIONALNO SRPSKO JEDINSTVO POLITIČARA I NJIHOVIH POLITIČKIH SUBJEKATA U SRPSKOJ

Zapad je preko »visokog« predstavnika OHR Incka sa njegovim »ZAKONOM« objavio rat svim Srbima.

Muslimanski ili kako to od skoro sebe nazvaše bošnjaci, a možemo dodati činjenično i njihov OHR žele zavladati BiH, kao da samo oni žive u njoj. Dakle, međunarodna zajednica želi preko NATO agresije na Srbe, opravdati sebe i svoje zločine nad nevinim civilnim stanovništvom, te tako okriviti srpsku naciju uz kako nazvaše genocid Srebrenice. Tako bi ujedno  uz ustaški genocid  od stradanja Srba u hrvatskom Jasenovcu zataškali, a celu režiju preneli na tu Srebrenicu i  tako okrivili Srbe kao naciju, za neku njihovu novu istoriju. Taj zakon Incka uz muslimane BiH i njegovog pera je pokušaj da se  političko jedinstvo Srba sruši, verovatno da se Haški tzribunal i dalje održe isključivo za suđenje Srbima u vezi sopstvenih misli.. Naravno EU demokratija za Srbe po njihovom ne važi, pa i sami prihvaćeni međunarodni zakoni. Ubeđeni smo, da je bolje da se i cela BiH sruši kao i SFRJ , pa neka i nastanu 3 samostalne državice i svako sebi. Istini na volju, već se govori – da će pojedine srpske političare potkupiti kako bi Inckov zakon za muslimane pokušao da »zaživi« Pa živeli. Vodstvo SOCIJALNE STRANKE SRBA SLOVENIJE.

Opširnije
20 jul
0

PONOVO SLOVENAČKA VLADA VRŠI NEUSTAVNU NACIONALNU PODELU SVOJIH DRŽAVLJANA

Dakle, nema više Ustavne jednakosti kod ulaska slovenačkih državljana, posebno nacionalne pripadnosti Srba, a koji dolaze iz Srbije ili BiH, a za pojedine druge postavljaju privilegije oko odredbi obaveznog korona testa ili karantene. Socijalna stranka Srba Slovenije osuđuje i zahteva pod hitno izmenu toga diskriminatornog zakona. Vodstvo SSSS.

Opširnije
29 jun
0

Broj zemalja koje su izvršile agresiju na SRBIJU ili su se solidarisali

Opširnije
21 jun
0

DA LI EU POKUŠAVA RUŠITI DEJTON I SA TIM RIZIKUJE RAT U BiH, A MOŽDA I ŠIRE?

Okvirni sporazum za mir u Bosni i Hercegovini ili Daytonski sporazum naziv je mirovnoga dogovora iz baze zračnih snaga Wright-Patterson u Daytonu, Ohio, SAD, o uređenju Bosne i Hercegovine nakon rata 1992.-1995. Dejtonski dogovor i njegova činjenična karta BiH. Ko želi da ruši nacionalni identitet Srba i Hrvata u BiH i zašto? Par godina u nazad prepuni su Muslimanski ili kako to po novom zovu Bošnjački časopisi i to manje više želje po brisanju Dejtona i nacionalnog identiteta Srba i Hrvata u BiH uz pomoć visokog predstavnika..
Konferencija je održana od 1. do 21. novembra 1995. Glavni su sudionici bili Alija Izetbegović (predsjednik Republike BiH), Slobodan Milošević (predsjednik Republike Srbije, Srbija i Crna Gora, ondašnja SR Jugoslavija) i Franjo Tuđman (predsjednik Republike Hrvatske), predstavnici triju država nastalih iz bivše Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije, te glavni američki pregovarač, veleposlanik Richard Holbrooke i general Wesley Clark.

Sporazum je službeno potpisan u Elizejskoj palači u Parizu, 14. decembar 1995. Najveći uspjeh Daytonskog sporazuma je što je njime okončan rat.[1] Francuska je čuvar originala Daytonskog sporazuma.
U BiH, Daytonski sporazum nikada nije službeno preveden niti je ratificiran u parlamentu. Nikad nije objavljen u Službenom listu BiH. Potpisan je bez znanja građana BiH. Legalno Predsjedništvo Republike Bosne i Hercegovine koje je po važećem Ustavu Države jedino imalo pravo donijeti „Odluku“ o potpisivanju Daytonskog sporazuma nikada nije donijelo takvu Odluku, a to nije učinila ni Parlamentarna skupština Republike Bosne i Hercegovine. Ovlašteni tumač još uvijek je Ured visokoga predstavnika (OHR), a jer je ured pred gašenjem, došlo je u pitanje funkcioniranje institucija.
Današnja politička podjela i struktura vlasti u Bosni i Hercegovini dogovoreni su kao dio Daytonskog sporazuma. Sastavni dio tog dokumenta je i ustav temeljem kojeg funkcionira današnja Bosna i Hercegovina.
Ni 28 godina poslije uzorci Sporazuma koji su se nalazili u Srbiji, Hrvatskoj i BiH nisu prevedeni.[8]
Prema članovima izaslanstva RS u Daytonu, verzija na engleskom jeziku potpisana u Parizu 14. decembra 1995. godine po povratku srpskog izaslanstva iz Pariza, bila je čuvana u sefu tadašnjeg predsjednika RS Radovana Karadžića ili predsjednika Narodne skupštine Momčila Krajišnika. Hrvatsko i bošnjačko izaslanstvo dobili su također svoje primjerke. Februara 2008. godine doznalo se da je originalni primjerak Opštog okvirnog sporazuma za mir izgubljen. Predsjedavajući Predsjedništva BiH Željko Komšić otkrio da je bosanskohercegovački primjerak originala dokumenta nestao iz Arhiva BiH, a slično se ponovilo s originalom Srednjoeuropskog ugovora o slobodnoj trgovini. Na to je Okružno tužiteljstvo pokrenulo istragu o ovom slučaju, i za njim se tragalo u arhivu Ministarstva vanjskih poslova i Arhivu BiH. Otkriveno je da nema ni jednog primjerka, ni hrvatskog, ni bošnjačkog ni srpskog. Zbog toga je na zahtjev Zastupničkoga doma Parlamentarne skupštine BiH Ministarstvo vanjskih poslova Francuske preko Ministarstva vanjskih poslova BiH krajem 2009. dostavila ovjerenu fotokopiju originala Daytonskog sporazuma sa svim aneksima. Godinama formalno nikada nije preveden jer za to nije postojala politička volja.
Sporazum je bio kočnica rata, ali kroz sljedećih 28 godina pokazalo se da Daytonski sporazum stvara mnoge probleme. Postao je izvor nesuglasja triju strana. Tumačio se na razne načine. Donio je ustavne i pravne odredbe koje vrijede i danas. U mnogim odredbama postao je kočnica suživota. Daytonski sporazum nije bio stalan, nego ga se mijenjalo tiho i prešutno kroz 28 godina, često na štetu Srba i Hrvata. Najmanji konstitutivni narod, Hrvati traže jednakopravnost, traže izmjene Ustava. Avgusta 2014. u Zastupničkom domu američkog Kongresa ovih dana našla rezolucija koja po prvi put na izravan način upozorava na gaženje političkih prava Hrvata i traži prevedeno rješenje koje će zaustaviti daljnje ponižavanje najmalobrojnijeg naroda. Rezoluciju je u proceduru uputila kongresnica Janice Hahn koja između ostalog ističe da se izbori u BiH u buduće moraju odražavati pravo konstitutivnih naroda i ostalih birati svoje legalne predstavnike u institucijama, čime bi “tada predstavljali narode i građane u skladu s temeljnim odredbama Daytonskog sporazuma za razliku od sadašnje prakse u kojima je omogućeno da jedan konstitutivni narod bira predstavnike drugog konstitutivnog naroda, što vodi daljnjem ometanju političkih prilika u zemlji.” Rezolucija posebno skreće pozornost na situaciju u Federaciji BiH gdje su politička prava Hrvata i Srba također ugrožena, a puna funkcionalnost FBiH označena je kao ključnu činjenicu budućnosti BiH te da svaka reforma FBiH mora uzeti u obzir zaštitu svih konstitutivnih naroda, uključujući najmalobrojnije Hrvate te bi se u tom procesu trebalo spriječiti daljnje slabljenje njihove pozicije.

Opširnije
04 feb
0

OTVORENO PISMO SLOVENAČKIM INSTITUCIJAMA

Izuzetno sam zabrinut odlukom gradskih odbornika u Kopru koji su pod pritiskom gradonačelnika istog grada osporili i povukli odluku bivših opštinskih vlasti o dodjeljenom zemljištu za gradnju pravoslavne crkve u Kopru. Ovim aktom urušavaju se osnovni temelji demokratije na koju se Slovenija kao demokratska država obavezala. Sam slučaj me podsjeća na nedavno nemile dogadjaje koji su potresli Crnu Goru i grubo kršenje prava na slobodu vjeroispovjesti.

Vjerujem da postoje onove sumnje o rasizmu, vjerskoj netrpeljivosti i revanšizmu do srpske zajednice i SPC-a u Kopru od strane gradonačelnika g. Bržana. Pitam se ako bi SPC pre dolaska g. Brižana na vlast izgradila pravoslavnu crkvu da li bi je dotični »demokratski« izabrani gradonačelnik srušio bagerima?

Apelujem i skrećem pozornost na slučaj koji srpskoj zajednici u Kopru i cijeloj Sloveniji uzrokuje osjećaj nesigurnosti i podiže tenzije na nacionalnoj, vjerskoj i etničkoj osnovi. Vjerujem da kao savjesni i odgovorni ljudi možemo pronaći odgovarajuće rešenje koje priliči jednoj evropskoj državi i gradu Kopru koji je uvjek pokazivao i dokazivao da je grad svih njenih građana. Ukoliko ne reagujemo i pronadjemo rešenje ovog problema, bojim se da bi u bliskoj budućnosti ovaj problem mogao da preraste u nešto što niko od nas neće moći više da kontroliše.

Datum: 02.02.2021 Br.: 02/02-SSSS/DT-21

Socialna stranka Srbov Slovenije
Generalni sekretar

David Tepić

Opširnije
15 dec
0

Zahtev za čimprejšnju izmenu Zakona oziroma diskriminatornih izjem o karantenskih 48 urnih privilegijah za slovenske državljane in hkrati državljane EU.

Predsedniku REPUBLIKE SLOVENIJE
Vladi REPUBLIKE SLOVENIJE
Državni zbor REPUBLIKE SLOVENIJE
Varuhu človekovih pravic R. Slovenije in..

Obrazložitev
Na osnovi opredmetene zadeve
smo prejeli več pritožb naših članov, ter obravnavali in prišli do enotnega stališča, da so vladine službe Karantenskih 48 urnih izjemah razdelile slovenske državljane na tiste, ki jo lahko koriste ob prihodu v R. Sloveniju samo iz Hrvaške in ne iz bližnjih držav nastalih po raspadu skupne bivše SFRJ. Smatramo, da je to več kot diskriminatorno in da bi se morale upoštevati Mednarodne konvence in drugi številni akti o človeških pravicah, kot tudi Ustava RS za vse slovenske državljane enako, ne glede kje odhajajo in od kod prihajajo.Torej, če je rdeči seznam, oranžni ali zeleni za ene, naj to velja za vse enako.

Testiranja na kovid 19, naj bo za vse državljane Slovenije enako, ali za vse nepotrebno. Razumemo trenutno situacijo v celoti, pa tudi to da vsi plačujemo davke in prispevke enako, tam ni delitve
na privilegirane državljane. Za sedaj za slovenske državljane ki se vračajo v 48 urah iz Hrvaške ene izjeme, ko za državljane ste republike, ki se vračajo iz Bosne in Hercegovine in Srbije druge, oziroma sankcije. Predlagamo, da se to pri karantenskih izjemah popravi, da velja za vse slovenske državljane enako, ne glede od kod prihajajo. Žalostno je to, da so večinoma samo za državljane Slovenije, ki so srbske nacionalnosti in prečkajo slovensko mejo prikrajšani oziroma oškodovani. Resnici za ljubo, da so to tisti, ki v nujnih primerih želijo se udeležiti pogreba svojih blićžnjih, ali zadnjič videti v življenju svoje bližnje, ki jim otkucava življenjska zadnja ura. Pričakujemo, da bodo v bodoče slovenski policisti bolj službeni in prijazni, zlasti pa tisti, ki dodatne dokumentacije, ter se ni upal niti lastnega imena napisati na potrdilih o napotitvi…konkretno št. 68623/2020 z dne 13.12.2020.

Vljudno prosimo, da naš predlog čim prej obravnavate ter nas o izidu obvestite. Pripominjamo, da smo že obvestili o navedenemu državne organe Srbije, Srpske –BiH ter številne domače in tuje medije.

S spoštovanjem.
V Ljubljani, dne 16.12.2020 Številka: 16-12/SSSS-GS1/2020
Socijalna stranka Srbov Slovenije – predsednik Saša Gajić

Opširnije
15 dec
0

SLOVENAČKA VLADA KORISTI DODATNO (PANDEMIJU) KORONU DA ŠTETI SRBIMA

Vladajuća elita deli svoje državljane praveći diskriminaciju na one koji odlaze iz Slovenije i vraćaju se nazad iz Hrvatske sa privilegijama 48 sati, a koji idu za svoje hitne potrebe, bilo to
na sahranu svojih bližnjih ili da obiđu kada im bolesnim otkucavaju zadnji sati. Što navedeno za R. Srpsku – BiH i Srbiju ne važe isti zakoni kao za Hrvatsku? Dakle, ako su to slovenački
državljani i ujedno državljani EU, nije li to isto za sve ili samo za državljane slovenačke nacije.? Srbi, kao što imaju pojedini iz Slovenije nemaju motele, vikendnice itd po hrvatskim morima i nemaju ništa protiv takvih. Mada nisu samo oni ti kojima još i ono što imaju novaca u džepu treba pokupiti. Činjenično, mislimo da je to i mnogo više od diskriminacije, koja će se kao bumerang opravdano negativno odraziti po celoj Sloveniji. Svakako, ako se zakoni ili zakonska privilegije (izjeme) ne izmene da važe za sve državljane jednako ma gde da idu, a posebno što se tiče karantene (izolacije). Razmisliti je i o građanskoj neposlušnosti, pa neka samo zakone i privilegije izvode oni koji ih do sada imaju.

Ako su Srbi u Sloveniji ravnopravni, kada plaćaju državi poreze i druge dadžbine,onda neka budu i kod svega drugoga ravnopravni. Mi dobro znamo koje političke opcije u vladajućim krugovima smo na izborima podržali, a imaćemo to u vidu i u buduće. Mislimo da je to uz sve drugo planirano i punjenja blagajni slovenačkih državnih institucija isključivo od SRBA (različite kazne i troškovi testova itd). Ako su pojedine države u crvenoj, narandžastoj ili zelenoj evidenciji, neka to bude za sve slovenačke državljane jednako, bilo iz koje države da dolaze. To, koliko je Srba po Sloveniji u vezi karantene ove godine ostalo bez posla i koliko ih je platilo kazne ostaje da saznamo.? Ovaj dopis ide predsednicima Slovenije, Srbije, Srpske i njihovim vladama i brojnim drugima.

JESU LI SRBI KRIVI DA SE NE POŠTUJE SLOVENAČKI USTAV? ZAŠTO I OVOE NESREĆNE SITUACIJE UDARAJU ISKLJUČIVO NA SRBE?

Ako se u kratkom vremenu, ništa nebi zakonski izmenilo, Srbi će uz brojna društva i pojedine stranke opozicije uzdrmati protestima više gradova u isto vreme po Sloveniji. Za sve posledice odgovaraće oni koji dele državljane i tako krše Ustav Slovenije.

Socijalna stranka Srba Slovenije – Vodstvo predsednik Saša Gajić

Opširnije
19 mar
0

REPUBLIKA SRPSKA SRPSKA PRE I DANAS

Teritorija današnje Republike Srpske je nastanjena od vremena neolita. U ranom bronzanom dobu dotadašnju neolitsku populaciju su zamenila ratobornija plemena, poznata kao Iliri. Godine 168. p. n. e. ilirske zemlje postaju rimska pokrajina nazvana Ilirikum.
Posle sloma Ilirskog ustanka, desete godine posle Hrista, pokrajina Ilirikum je podeljena:

  • Severni deo današnje Republike Srpske pripao je novoj provinciji Panoniji, u kojoj je jedan od gradova bio Municipum Servitijum ili Serbinum (lat. Municipium Servicium / Serbinum), na čijem mestu se nalazi današnja Gradiška.
  • Južni deo današnje Republike Srpske pripao je provinciji Dalmaciji.

Srednji vek

Rimljani gube kontrolu nad Panonijom i Dalmacijom 455. godine i ove teritorije zaposedaju Ostrogoti. Ostrogote su pobedili Vizantinci 553. godine tako da Dalmacija postaje deo Vizantije.

Seoba Srba na Balkan

Sloveni su se naselili na ovom području u šestom i sedmom veku. Srbi su se doselili u drugom slovenskom talasu (posle 626. godine), a došli su iz Bele Srbije u regionu Polablja u današnjoj Nemačkoj (Lužički Srbi i danas žive na tim prostorima). Pretpostavlja se da su u Polablje srpsko nacionalno ime doneli Stari Srbi, koji su se, prema ovoj teoriji, doselili iz azijske Sarmatije (severni Kavkaz) u četvrtom veku, zajedno sa Alanima. Smatra se da su Stari Srbi i Alani bili veoma srodna sarmatska plemena, a potomci Alana su današnji Oseti na Kavkazu (Prema drugom tumačenju, i sami Stari Srbi su bili deo Alana). Na osnovu ove pretpostavke, Stari Srbi su se na području Polablja pomešali sa Slovenima i ostavili im svoje ime.

U devetom veku veliki deo teritorije današnje Republike Srpske bio je deo Srbije. Prema najšire prihvaćenom mišljenju, zapadna granica Srbije u to vreme bila je reka Vrbas (Prema drugom mišljenju, granica je bila reka Una). U isto vreme, na južnom delu teritorije današnje Republike Srpske, postojale su nezavisne srpske države: Zahumlje i Travunija (Trebinje). Vladari Srbije u devetom veku bili su: Vlastimir, koji je pobedio Bugare 850. godine i Mutimir, koji je vladao do 890. godine. Mutimir je imao tri sina naslednika: Pribislava, Brana i Stefana.
Vladar Srbije, Petar Gojniković, vladao je i delovima teritorije današnje Republike Srpske. Petar Gojniković je uspeo da održi vlast sve do 917. godine, kada su ga Bugari na prevaru uhvatili i zatvorili u tamnicu. Uz pomoć Bugarske, Srbijom je vladao Pavle Branović, sve do 921. godine. Posle njega, Srbijom je vladao Zaharije Pribisavljević, unuk vladara Mutimira. Zaharije je kratko vladao. Bugari su pokorili Srbiju 924. godine.

Između 930. i 960. godine istočnim delovima današnje Republike Srpske, kao i zapadnim delovima današnje Srbije, vladao je srpski knez Časlav Klonimirović koji je svoju državu oslobodio bugarske vlasti i priznao vrhovnu vlast Vizantije.

Posle 1034. godine, srpski knez Stefan Vojislav zavladao je oblastima Skadra, Duklje, Travunije i Zahumlja.

Kralj Konstantin Bodin, vladar Duklje (1081–1101)

Vladar Duklje, knez Mihailo, sin Stefana Vojislava, proglasio je nezavisnost od Vizantije pre 1077. godine, a pored Duklje, Mihailo je vladao i Humom (Hercegovinom). Rimski papa je krunisao Mihaila kao kralja Srbije. Mihailov sin, Konstantin Bodin, priključio je svojoj državi Rašku i veliki deo Bosne, odnosno današnje Republike Srpske, posle 1083. godine. U Raškoj i Bosni postavio je za vladare dva svoja župana: Vukana i Marka. Raški župan Desa pripojio je Raškoj Zetu i Trebinje posle 1162. godine. Na raškom prestolu, Desu je 1170. godine zamenio njegov brat, Stefan Nemanja, rodonačelnik vladarske dinastije Nemanjića. Pored Raške, Stefan Nemanja je vladao Zetom, Trebinjem, Zahumljem i Metohijom. I kasniji vladari iz dinastije Nemanjića su nastavili da vladaju na ovim teritorijama.

Bosanska država formirana je u vreme bana Kulina (1180-1204), a u ovo doba obuhvatala je i mali deo teritorije današnje Republike Srpske (područje Romanije), dok su južni delovi teritorije današnje Republike Srpske (Hercegovina) bili u sastavu Srbije, a severni i zapadni delovi (Semberija, Posavina, Bosanska Krajina) u sastavu Ugarske. Na područjima pod ugarskom upravom postojale su u 13. veku pokrajine (banovine) pod nazivom Soli i Usora.

Između 1282. i 1316. godine, srpski kralj Dragutin vladao je Sremskom Kraljevinom, koja je obuhvatala delove teritorije današnje Srbije (Donji Srem odnosno Mačvu, Braničevo, Kučevo, Zlatibor, itd), kao i Usoru i Soli na teritoriji današnje Republike Srpske. Rezidencije kralja Dragutina nalazile su se u gradovima Debrcu u Mačvi (između Beograda i Šapca) i Beogradu.
Bosanski ban, Stjepan II Kotromanić (1322-1353), priključio je Bosni teritoriju Soli, Usoru, Donje Krajeve i Hum, pa time i veliki deo teritorije današnje Republike Srpske dolazi pod njegovu vlast.
Pre 1363. godine, istočnim delovima teritorije današnje Republike Srpske vladao je knez Vojislav Vojinović. Posle njega, tom oblašću vladao je župan Nikola Altomanović (1367-1373). Njega su zajednički porazili srpski knez Lazar Hrebeljanović i bosanski ban Tvrtko I Kotromanić, a zatim podelili njegove teritorije.

Stefan Tvrtko I Kotromanić, kralj Srba, Bosne i Primorja (1377-1391), krunisan krunom kralja Stefana Prvovenčanog Tvrtko I Kotromanić, bosanski ban između 1353. i 1377. godine, još više je proširio teritoriju Bosne. Bosni je priključio Gornje Podrinje, Trebinje, kao i teritorije na zapadu. Samim tim što je u sastavu svoje zemlje imao i jedan deo zemalja dinastije Nemanjića, i što je Nemanjićima bio rod, po naslednim pravima i običajima Tvrtko se krunisao za kralja Srba, Bosne i Primorja. Tvrtka je krunisao jedan srpski mitropolit u manastiru Mileševa, na grobu Svetog Save, a krunisan je krunom kralja Stefana Prvovenčanog, prvog kralja iz dinastije Nemanjića, 1377. godine. Od krunisanja, Tvrtko je nosio i ime Nemanjića.

Oko 1412. godine, na istočnom delu teritorije današnje Republike Srpske vladao je knez Pavle Radenović. Pod njegovom vlašću su se nalazili Trebinje, Bileća, Višegrad, itd. Drugim delovima Hercegovine vladao je vojvoda Sandalj Hranić.

Oko 1423. godine, rudnik i grad Srebrenica pripadali su Srpskoj despotovini, kojom je vladao Stefan Lazarević. Između 1428. i 1439. godine, u Srpskoj despotovini su se, pored Srebrenice, nalazili Bijeljina i Zvornik. Ove teritorije su ponovo pripadale Srpskoj despotovini između 1455. i 1459. godine.

Stefan Vukčić Kosača krunisao se za Hercega od Svetog Save, u manastiru Mileševi 1448. godine. Po njemu je, kasnije, teritorija kojom je vladao dobila ime Hercegovina.

Bosanski kralj, Stefan Tomaš, venčao se sa ćerkom poslednjeg despota Srbije, Lazara Brankovića, 1459. godine, i time je pored Bosne zavladao i Srbijom, što je faktički predstavljalo ujedinjenje Bosne i Srbije. Međutim, vladavina nad Srbijom mu je potrajala samo dva meseca. Kralj Tomaš je morao da pobegne iz Srbije pred Turcima, a Srbija pada pod tursku vlast.

Poslednjeg bosanskog kralja, Stefana Tomaševića, ubili su Turci 1463. godine, a Bosna tada potpada pod tursku vlast. Hercegovina pada pod tursku vlast nešto kasnije, 1482. godine. U ovo doba, severni delovi teritorije današnje Republike Srpske bili su pod upravom Ugarske, a na ovim područjima postojale su srebrenička i jajačka banovina. U 16. veku će i ove teritorije doći pod tursku vlast.

Turska i habsburška uprava

Manastir Tvrdoš sagrađen 1509. godine

Pećka patrijaršija (16-17. vek)

U vreme turske vlasti, teritorija današnje Republike Srpske bila je deo Bosanskog elajeta, koji je bio podeljen na sandžake. Od sandžaka bi bilo značajno pomenuti Zvornički sandžak, čiji se administrativni centar nalazio u gradu Zvorniku, na teritoriji današnje Republike Srpske (između 1860. i 1878. godine, pored Zvorničkog, postojao je i Banjalučki sandžak). Tokom turske vladavine, veliki broj Srba je prihvatio islamsku veru. Jedan od najpoznatijih islamizovanih Srba bio je veliki turski vezir Mehmed paša Sokolović, poreklom iz Bosne, čijom je zaslugom obnovljen rad Pećke patrijaršije 1557. godine. Drugi član porodice Sokolović, Ferhad paša, postao je 1580. godine prvi paša ili guverner Bosne. Turska vlast na ovim teritorijama je trajala sve do 1878. godine.
Godine 1833. Hercegovina postaje posebna turska pokrajina, potpuno odvojena od Bosne.

Godine 1875. godine buknuo je ustanak u Hercegovini protiv turske vlasti.

Posle 1878. godine, teritorija Bosne i Hercegovine, odnosno današnje Republike Srpske, dolazi pod upravu Austro-Ugarske. Kraj turske vladavine Srbi su dočekali kao najbrojnija etnička zajednica Bosne i Hercegovine. Prema popisu stanovništva iz 1879. godine u Bosni i Hercegovini je bilo: Srba (43%), Bošnjaka (39%), Hrvata (18%). Za vreme Austro-Ugarske uprave postojao je Banjalučki okrug kao administrativna teritorijalna jedinica.

Jugoslovenska država

Posle sloma Austro-Ugarske, 1918. godine, teritorija današnje Republike Srpske postaje deo Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Između 1918. i 1922. godine, postojao je Banjalučki okrug kao administrativna teritorijalna jedinica Kraljevstva Srba, Hrvata i Slovenaca. Između 1922. i 1929. godine, postojala je Vrbaska oblast, kojom se upravljalo iz Banja Luke, da bi 1929. godine bila formirana Vrbaska banovina kao pokrajina Kraljevine Jugoslavije, čiji je glavni grad bila Banja Luka. Nacionalni sastav stanovništva Vrbaske banovine bio je sledeći: Srbi (58%), Bošnjaci (24%), Hrvati (17%).[traži se izvor od 09. 2009.]Posle propasti Kraljevine Jugoslavije 1941. godine, teritoriju današnje Republike Srpske su okupirali nemački, italijanski i hrvatski fašisti. Vrbaska banovina je ukinuta, a teritorija današnje Republike Srpske priključena takozvanoj Nezavisnoj Državi Hrvatskoj. Okupatori su počinili brojne zločine nad srpskim stanovništvom, a posebno mnogo Srba je stradalo u zloglasnom logoru Jasenovac.

Posle Drugog svetskog rata, 1945. godine, teritorija današnje Republike Srpske postaje deo Socijalističke Republike Bosne i Hercegovine, jedne od šest republika Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije. Srbi su sve do 1971. godine predstavljali najbrojniju etničku grupu u Bosni i Hercegovini. Prema popisu stanovništva iz 1961. godine, Srbi su činili 43% stanovništva i imali su u vlasništvu oko 64% teritorije ove republike. Od 1971. godine, najbrojnija etnička zajednica u Bosni i Hercegovini su Muslimani (Bošnjaci).

Period posle raspada Jugoslavije

Potpisivanje Dejtonskog sporazuma 1995. godine

U toku raspada Jugoslavije, proglašene su 4 srpske autonomne oblasti na području Bosne i Hercegovine: SAO Bosanska Krajina, SAO Severoistočna Bosna, SAO Romanija i SAO Istočna Hercegovina. Ove oblasti će se zatim ujediniti u jedinstvenu republiku. Srpska Republika Bosna i Hercegovina proglašena je 9. januara 1992. godine, dok je 28. februara donet Ustav Republike Srpske Bosne i Hercegovine, u kojem je pisalo da teritorija ove republike obuhvata srpske autonomne oblasti, opštine i druge srpske etničke entitete u Bosni i Hercegovini. Republika je proglašena delom jugoslovenske federalne države.

Kada je Bosna i Hercegovina 5. aprila 1992. godine proglasila nezavisnost, Srpska Republika Bosna i Hercegovina proglašava 7. aprila 1992. godine odvajanje od Bosne i Hercegovine i ostanak u Jugoslaviji. Ime republike je promenjeno u Republika Srpska 12. avgusta 1992. godine.

30. avgusta 1995. NATO pakt pokreće Operaciju Namerna sila.

Posle rata, koji je trajao od 1992. do 1995. godine, potpisan je Dejtonski mirovni sporazum, 21. novembra 1995. godine. Republika Srpska je međunarodno priznata kao jedan od dva entiteta, koji čine Bosnu i Hercegovinu (drugi entitet je Federacija Bosne i Hercegovine). Republika Srpska je priznata na 49% teritorije Bosne i Hercegovine, a Federacija Bosne i Hercegovine na 51%. Arbitražnom odlukom o statusu Brčkog, te uspostavljanjem Brčko Distrikta 2000. godine, posed teritorije oba entiteta je smanjen za otprilike 0.5-1.0%.

Tokom proteklih godina, neke ingerencije Republike Srpske izričito definisane dejtonskim ustavom i njegovim aneksima su prenesene na nivo Bosne i Hercegovine (carinska i granična služba, vojska, pravosuđe – osnivanjem Suda BiH i Visokog sudskog i tužilačkog saveta, itd).

Po Ustavu RS, glavni grad Republike Srpske je Sarajevo, dok je de facto to Banja Luka (sedište Vlade, Narodne skupštine, Ustavnog suda, Vrhovnog suda, itd).

Republika Srpska posle Dejtonskog sporazuma            
Republika Srpska (crveno) i Distrikt Brčko (zeleno).

Gradovi i opštine u Republici Srpskoj

Zakonom o teritorijalnoj organizaciji Republike Srpske (“Službeni glasnik RS”, br. 69/09, 70/12, 83/14 i 106/15) uređuje se teritorijalna organizacija Republike Srpske, kao i uslovi i postupak za teritorijalnu promjenu.

Teritoriju Republike Srpske čine opštine i gradovi. Opština je osnovna teritorijalna jedinica lokalne samouprave koja se formira za dio naseljenog mjesta, za jedno naseljeno mjesto ili za više naseljenih mjesta. Grad je teritorijalna jedinica koja predstavlja koherentnu geografsku, istorijsku, administrativnu, socijalnu, ekonomsku cjelinu sa odgovarajućim nivoom razvoja. Republika Srpska je teritorijalno organizovana u 8 gradova i 56 opština.
Gradovi u Republici Srpskoj su Banja Luka, Bijeljina, Istočno Sarajevo, Doboj, Prijedor, Trebinje, Zvornik i Gradiška.
Pregled gradova i opština u Republici Srpskoj:

 

Grad Banja Luka Istočno Novo Sarajevo Petrovac
Grad Bijeljina Jezero Petrovo
Grad Istočno Sarajevo Kalinovik Prnjavor
Grad Doboj Kneževo Ribnik
Grad Prijedor Kozarska Dubica Rogatica
Grad Trebinje Kostajnica Rudo
Grad Zvornik Kotor Varoš Sokolac
Grad Gradiška Krupa na Uni Srbac
Berkovići Kupres Srebrenica
Bileća Laktaši Stanari
Bratunac Lopare Teslić
Brod Ljubinje Trnovo
Višegrad Milići Ugljevik
Vlasenica Modriča Foča
Vukosavlje Mrkonjić Grad Han Pijesak
Gacko Nevesinje Čajniče
Derventa Novi Grad Čelinac
Donji Žabar Novo Goražde Šamac
Istočna Ilidža Osmaci Šekovići
Istočni Drvar Oštra Luka Šipovo
Istočni Mostar Pale
Istočni Stari Grad Pelagićevo

BANJA LUKA, GLAVNI I NAJVEĆI GRAD REPUBLIKE SRPSKE

Literatura:

  1.  Miomir Filipović – Fića, Tri cara i trideset i jedan kralj srpskog naroda, Čikago, 1992.
    2.    Miloš Blagojević, Srbija Nemanjića i Hilandar, Beograd – Novi Sad, 1998.
    3.    Slavko Vejinović, Srbi u dijaspori u prošlosti i sadašnjosti, Novi Sad, 1999.
    4.    Dr Vladimir Ćorović, Političke prilike u Bosni i Hercegovini, Beograd, 1939.
    5.    Lazar Šebek, Stari Srbi, Izdavač: Krim, Beograd.
    6.    Sve srpske mape – od šestog veka do Pariza, Specijalno izdanje BLICA, decembar 1995. godine.
    7.    Sima M. Ćirković, Srbi među evropskim narodima, Beograd, 2004.
    8.    Dr Tomislav Bogavac, Nestajanje Srba, Niš, 1994.
    9.    Prof. dr Lazo M. Kostić, Čija je Bosna, Novi Sad, 1999.
    10.    Petar N. Gaković, Prilozi za istoriju i etnografiju Bosne, nastanak bogumila, islamizacija Bosne, porijeklo Srba na sjevero-zapadu; Bosna vilajet, Beograd, 2005.
    11.    Miroslav Lazanski, Istina o Srpskoj, Beograd, 2001.
    12.    Radovan Samardžić, Seobe u srpskoj istoriji (vreme tuđinske vlasti, do 1739), Beograd.
    13.    Seobe srpskog naroda od 14. do 20. veka, zbornik radova posvećen tristagodišnjici seobe Srba, Beograd, 1990.
    14.    Srpski narod u drugoj polovini 14. i u prvoj polovini 15. veka, Zbornik radova posvećen petstogodišnjici Kosovske bitke, Beograd, 1989.
    15.    Vladimir Ćorović, Ilustrovana istorija Srba, knjige 1-6, Beograd, 2005-2006.
    16.    Dragan Brujić, Vodič kroz svet Vizantije, Beograd, 2004.
    17.    Istorijski atlas, Zavod za udžbenike i nastavna sredstva – Zavod za kartografiju “Geokarta”, Beograd, 1999.
    18.    Školski istorijski atlas, Zavod za izdavanje udžbenika Socijalističke Republike Srbije, Beograd, 1970.
    19.    Denis Šehić – Demir Šehić, Istorijski atlas Sveta, Beograd, 2007.
    20.    The Times History of Europe, Times Books, London, 2002.
    21.    Richard Overy, The Times History of the 20th Century, Times Books, London, 2003.

Pripremila: Nevenka Jović

Opširnije
01 mar
0

“Veseli dani srpske dijaspore Slovenije” u Ljubljani 2019.

Opširnije