Pripremio: Saša Gajić
Telesnost i hrišćanstvo
Hrišćansko poimanje telesnosti direktno se nastavlja na starozavetno, hebrejsko viđenje tela i telesnosti. Valja primetiti da je starozavetno tumačenje čoveka znatno drugačije od onog u helenskoj antičkoj misli. Za razliku od Helena, koji, bez obzira da li odnos duševnog i telesnog doživljavaju monistički, dualistički ili na blaži način izdiferencirano, posmatraju ljudsku prirodu zatvoreno, određenu samu po sebi, Jevreji, ne poričući ljudsko određenje psihosomatskom strukturom i svetom u kome živi, idu korak dalje i posmatraju čoveka ne kao zatvorenu individuu, već kao ličnost upućenu na Drugoga, Boga i čoveka. Čovek kao jedinstvo tela i duše je ono što jeste samo kada egzistira u odnosu, u upućenosti na drugog, na druga bića ili monoteistički poimanog Tvorca koga objavljuje Stari Zavet.