Blog

22 jan
0

Ruski posmatrači ili još jedna izborna prevara!

Raspisani su još jedni uzaludni izbori bez prave mogućnosti izbora.
Sa starim manipulativnim izbornim zakonom.
Sa milion i po nepostojećih birača.
Sa biračkim spiskovima po popisu stanovništva, koji je platila i izvela Evropska Unija!
Ponovo će glasati sva srpska groblja.
Sa budžeta novac dobijaju samo režimske stranke i nove partijice koje se spremaju da vlastima sednu u krilo kao nove konkubine.
Ponovo će stranački kandidati obijati pragove sirotinji, koju su oni upropastili i nositi im kao poslednju podelu na groblju po flašu zejtina, kutiju šećera, džak brašna i velika prazna obećanja.
Ponovo će se raditi lažne navijačke ankete stranih agencija za pumpanje javnosti.
Mediji, svi u rukama stranaca ili pod uticajem stranaka u vlasti ponavljaće kao pokvarena ploča istu priču o „raju“ Evropske unije, „realnosti“ na Kosovu i ljubavi NATO pakta!
Sve organizacije za posmatranje izbora, koje se od prve do poslednje finansiraju sa Zapada, zatrpaće nas lažima i navijačkim prognozama u korist evropskih slugana.
Najviše para za ove „NVO“ će doći iz SAD i EU. Oni za svake izbore unapred proglašavaju pobednike i uspešno zaluđuju ljude već godinama.
Na glasačkim mestima posmatrače u većini komisija imaju stare stranke sa mrežom svojih grabljivaca po celoj Srbiji. Oni su utrenirani godinama za lažne zapisnike, prepravljanje spiskova, muntanje i uguravanje viška listića u kutije.
U Republičkoj izbornoj komisiji sede samo članovi vladajućih partija.RIK će legalnim proglasiti čak i da zeleni Marsovci izađu da glasaju umesto Srba!
Stranke mimo zakona već kreću u izborne kampanje i pre raspisanih izbora. Cele godine režimske partije su na ekranima i truju narod. U vreme izbora obilato koriste državne medije, državne limuzine i promociju prilikom tradicionalnog ponovljenog otvaranja delića puteva, fasada ili stepeništa škola, novih česmi, ćuprija i semafora baš u vreme izbora.
Kada dođe vreme predaje 10.000 potpisa, zna se ko ima novca da ovaj harač od više desetina hiljada evra isplati.
Velike stranke koje su večito u vlasti za 6 do 8 sati „prikupe“ 10.000 potpisa kao u filmu Matriks- van svih zakona fizike i matematike. Tu je Srbija iznad zakona ove planete i kosmosa!
Oni koji nisu u vlasti ili nisu plaćena lažna opozicija, knjigu za potpise sa sudskim overivačem ne mogu ni da dobiju –do kraja izbora!
Odredi batinaša i savremenih nacističkih SA jedinica raznih partija danju i noću kruže, prelepljuju se plakatima i koga treba pretuku samo tako.
Dijaspora ne može da glasa, jer izborna mesta budu udaljena po 1000 kilometara na nivou jedne države ili se glasa samo u ambasadama. Naravno, zna se da oni koje su mafija i političari oterali iz Srbije nikada neće glasati za svoje krvnike!
Iako na izbore izlazi jedva oko 30% od svih građana Srbije, a 70% bojkotuje ove farse od izbora, na kraju sa tih bednih tridesetak odsto izašlih birača, stranke naprave svoj parlament.
Taj parlament je 100% NATO i EU okrenut, i kao neko dobro plaćeno pevačko društvo peva šta god Zapad naruči, a 70% pa i više Srbije želi savez sa Rusijom i drastične promene.
Zato da ne pričamo o bilo kakvoj „legitimnosti“ bilo kojih izbora bez izlaska 70% ljudi ili dve trećine naroda Srbije.
Zato da ne pričamo o bilo kakvoj „legalnosti“ izbora u Srbiji bez ruskih posmatrača.
Ruski posmatrači moraju da budu prisutni u celoj izbornoj kampanji sve do dana glasanja.
Bez ruskih posmatrača sve će ponovo biti evropsko pozorište lažne demokratije, kao i dosada, kada su čak unapred iz Brisela čestitali Nikoliću na „pobedi“.
Na svakih godinu ili dve raspisuju se ponovo vanredni izbori da se produži rok trajanja pokvarenoj evropskoj robi. Tako će mandat od 4 godine na svakih godinu dana da se produži još 4!?
I dokle tako? Do 2025 godine, kada će slomljena i prezadužena Srbija u okviru teritorije Beogradskog pašaluka moći da uđe u EU (koja će se nadam se raspasti do tada)???
Dok Srbija ne počne cela da prosi za hleb na ulici, prezadužena, bolesna i očajna, dotle će trajati nameštani izbori, a onda će narod po zlokobnom planu zapadni sila biti spreman i sa Sotonom da sklopi pakt radi hleba i života!
Zato se briselskim slugama i evro-fanaticima toleriše zloupotreba svih mehanizama vlasti, pa i stalni vanredni izbori bez opravdanja, sem razloga produžetka EU okupacije Srbije do totalnog ekonomskog kraha države i samim tim slamanja otpora prema NATO bazama u Srbiji.
A NATO baze u Srbiji, okrenute prema Rusiji su krajnji i najbitniji cilj Zapada.
Srbijo, probudi se!
Bez ruskih posmatrača Zapad će ponovo da prevari obedeli srpski narod i ugura ga na silu u propalu i raspalu Evropsku Uniju i pod čizmu NATO bande.
Narode, ne dajmo ovu našu mučenu Srbiju! Srpski Narodni Front traži, bez mogućnosti ikakvog opravdanja za odbijanje, ruske posmatrače na svim nivoima izbora od početka izbora do dana glasanja.
Bez ruskih posmatrača to neće biti izbori, već samo podmukla i poslednja prevara EU i NATO.
Ako dopustimo još jednu takvu prevaru, sa manipulacijom manje od 30% izašlih partijskih plaćenih birača, koji će nas sahraniti u EU grobnici naroda, svi ćemo postati robovi.
U toj EU-američko-NATO prćiji i koloniji Četvrtog nemačkog rajha, Srbija više neće ni postojati kao država, ni mi kao narod.
Po planu SAD i EU, Srbija kao članica trećeg reda bila bi poligon za NATO baze, izvor sirovina i jeftine radne snage za Nemačku i Britaniju, deponija GMO hrane i jeftine robe iz cele EU, kao i novi dom za stotine hiljada islamskih emigranata i Roma koje će EU deportovati.
Taj plan EU i NATO, uz SAD podršku Šiptarima za dalja osvajaljnja Srbije i Balkana, ne sme da prođe! Zato cela Srbija ima da podigne svoj glas i da zahteva ruske posmatrače!
Ako vlasti odbiju prisustvo ruskih posmatrača, onda će svima konačno biti jasno kakav mastan konopac nam EU i NATO spremaju na „izborima“.
Hiljade pisama, dopisa i zahteva svih rodoljubivih organizacija u Srbiji, pored Srpskog Narodnog Fronta, treba da zatrpa RIK, medije, rusku ambasadu i Vladu sa zahtevom za ruske posmatrače, pored plaćeničkog američkog CESIDA i špijunskog OEBS-a.
To je najmanje što moramo da uradimo!
Odmah i sada, pre nego što počne izborni cirkus i još jedna zapadna prevara.

Boban Gajić
Srpski Narodni Front-SNF

 

 
Руски посматрачи или још једна изборна превара!

Расписани су још једни узалудни избори без праве могућности избора.
Са старим манипулативним изборним законом.
Са милион и по непостојећих бирача.
Са бирачким списковима по попису становништва, који је платила и извела Европска Унија!
Поново ће гласати сва српска гробља.
Са буџета новац добијају само режимске странке и нове партијице које се спремају да властима седну у крило као нове конкубине.
Поново ће страначки кандидати обијати прагове сиротињи, коју су они упропастили и носити им као последњу поделу на гробљу по флашу зејтина, кутију шећера, џак брашна и велика празна обећања.
Поново ће се радити лажне навијачке анкете страних агенција за пумпање јавности.
Медији, сви у рукама странаца или под утицајем странака у власти понављаће као покварена плоча исту причу о „рају“ Европске уније, „реалности“ на Косову и љубави НАТО пакта!
Све организације за посматрање избора, које се од прве до последње финансирају са Запада, затрпаће нас лажима и навијачким прогнозама у корист европских слугана.
Највише пара за ове „НВО“ ће доћи из САД и ЕУ. Они за сваке изборе унапред проглашавају победнике и успешно залуђују људе већ годинама.
На гласачким местима посматраче у већини комисија имају старе странке са мрежом својих грабљиваца по целој Србији. Они су утренирани годинама за лажне записнике, преправљање спискова, мунтање и угуравање вишка листића у кутије.
У Републичкој изборној комисији седе само чланови владајућих партија.РИК ће легалним прогласити чак и да зелени Марсовци изађу да гласају уместо Срба!
Странке мимо закона већ крећу у изборне кампање и пре расписаних избора. Целе године режимске партије су на екранима и трују народ. У време избора обилато користе државне медије, државне лимузине и промоцију приликом традиционалног поновљеног отварања делића путева, фасада или степеништа школа, нових чесми, ћуприја и семафора баш у време избора.
Када дође време предаје 10.000 потписа, зна се ко има новца да овај харач од више десетина хиљада евра исплати.
Велике странке које су вечито у власти за 6 до 8 сати „прикупе“ 10.000 потписа као у филму Матрикс- ван свих закона физике и математике. Ту је Србија изнад закона ове планете и космоса!
Они који нису у власти или нису плаћена лажна опозиција, књигу за потписе са судским оверивачем не могу ни да добију –до краја избора!
Одреди батинаша и савремених нацистичких СА јединица разних партија дању и ноћу круже, прелепљују се плакатима и кога треба претуку само тако.
Дијаспора не може да гласа, јер изборна места буду удаљена по 1000 километара на нивоу једне државе или се гласа само у амбасадама. Наравно, зна се да они које су мафија и политичари отерали из Србије никада неће гласати за своје крвнике!
Иако на изборе излази једва око 30% од свих грађана Србије, а 70% бојкотује ове фарсе од избора, на крају са тих бедних тридесетак одсто изашлих бирача, странке направе свој парламент.
Тај парламент је 100% НАТО и ЕУ окренут, и као неко добро плаћено певачко друштво пева шта год Запад наручи, а 70% па и више Србије жели савез са Русијом и драстичне промене.
Зато да не причамо о било каквој „легитимности“ било којих избора без изласка 70% људи или две трећине народа Србије.
Зато да не причамо о било каквој „легалности“ избора у Србији без руских посматрача.
Руски посматрачи морају да буду присутни у целој изборној кампањи све до дана гласања.
Без руских посматрача све ће поново бити европско позориште лажне демократије, као и досада, када су чак унапред из Брисела честитали Николићу на „победи“.
На сваких годину или две расписују се поново ванредни избори да се продужи рок трајања поквареној европској роби. Тако ће мандат од 4 године на сваких годину дана да се продужи још 4!?
И докле тако? До 2025 године, када ће сломљена и презадужена Србија у оквиру територије Београдског пашалука моћи да уђе у ЕУ (која ће се надам се распасти до тада)???
Док Србија не почне цела да проси за хлеб на улици, презадужена, болесна и очајна, дотле ће трајати намештани избори, а онда ће народ по злокобном плану западни сила бити спреман и са Сотоном да склопи пакт ради хлеба и живота!
Зато се бриселским слугама и евро-фанатицима толерише злоупотреба свих механизама власти, па и стални ванредни избори без оправдања, сем разлога продужетка ЕУ окупације Србије до тоталног економског краха државе и самим тим сламања отпора према НАТО базама у Србији.
А НАТО базе у Србији, окренуте према Русији су крајњи и најбитнији циљ Запада.
Србијо, пробуди се!
Без руских посматрача Запад ће поново да превари обедели српски народ и угура га на силу у пропалу и распалу Европску Унију и под чизму НАТО банде.
Народе, не дајмо ову нашу мучену Србију! Српски Народни Фронт тражи, без могућности икаквог оправдања за одбијање, руске посматраче на свим нивоима избора од почетка избора до дана гласања.
Без руских посматрача то неће бити избори, већ само подмукла и последња превара ЕУ и НАТО.
Ако допустимо још једну такву превару, са манипулацијом мање од 30% изашлих партијских плаћених бирача, који ће нас сахранити у ЕУ гробници народа, сви ћемо постати робови.
У тој ЕУ-америчко-НАТО прћији и колонији Четвртог немачког рајха, Србија више неће ни постојати као држава, ни ми као народ.
По плану САД и ЕУ, Србија као чланица трећег реда била би полигон за НАТО базе, извор сировина и јефтине радне снаге за Немачку и Британију, депонија ГМО хране и јефтине робе из целе ЕУ, као и нови дом за стотине хиљада исламских емиграната и Рома које ће ЕУ депортовати.
Тај план ЕУ и НАТО, уз САД подршку Шиптарима за даља освајаљња Србије и Балкана, не сме да прође! Зато цела Србија има да подигне свој глас и да захтева руске посматраче!
Ако власти одбију присуство руских посматрача, онда ће свима коначно бити јасно какав мастан конопац нам ЕУ и НАТО спремају на „изборима“.
Хиљаде писама, дописа и захтева свих родољубивих организација у Србији, поред Српског Народног Фронта, треба да затрпа РИК, медије, руску амбасаду и Владу са захтевом за руске посматраче, поред плаћеничког америчког ЦЕСИДА и шпијунског ОЕБС-а.
То је најмање што морамо да урадимо!
Одмах и сада, пре него што почне изборни циркус и још једна западна превара.

Бобан Гајић
Српски Народни Фронт-СНФ

Opširnije
28 dec
0

SREĆNA NOVA GODINA

Драги НАШИ ПРИЈАТЕЉИ!

Вама и Вашим породицама искрено честитамо Срећну, здраву, веселу и успешну
Нову годину 2016.
Нека срећа са Вама корача,
да Вас прати љубав од камена јача.
Нек Вас прати љубав, која вечно блиста,
да Вам свака нова зора, свиће здравија и чиста.
Нека Вас људи воле и цене,
да кроз живот, немате проблеме.
Налазимо се у просторима зграде Линхартова цеста 13, Љубљана-Бежиград.
Даље су са Вама наши електронски (www.srpska-dijaspora.org i www.srpski-knjizevnici.org)
и штампани медији. Са поштовањем! Живели!
Организатори Социјалне странке Срба Словеније (у формирању), Савез српске дијаспоре Словеније, Удружење српских књижевника Словеније и колектив српске библиотеке “ВУК КАРАЏИЋ” у Љубљани.

Dragi NAŠI PRIJATELJI!

Vama i Vašim porodicama iskreno čestitamo Srećnu, zdravu, veselu i uspešnu
Novu godinu 2016.
Neka sreća sa Vama korača,
da Vas prati ljubav od kamena jača.
Nek Vas prati ljubav, koja večno blista,
da Vam svaka nova zora, sviće zdravija i čista.
Neka Vas ljudi vole i cene,
da kroz život, nemate probleme.
Nalazimo se u prostorima zgrade Linhartova cesta 13, Ljubljana-Bežigrad.
Dalje su sa Vama naši elektronski (www.srpska-dijaspora.org i www.srpski-knjizevnici.org) i štampani mediji. Sa poštovanjem! Živeli!
Organizatori Socijalne stranke Srba Slovenije (u formiranju), Savez srpske dijaspore Slovenije, Udruženje srpskih književnika Slovenije i kolektiv srpske biblioteke “VUK KARADŽIĆ” u Ljubljani.

Opširnije
04 dec
0

Nezaboravne večeri srpske kulture u Ljubljani

Pripremio: Vedran Vojvodić

28 i 29 novembra 2015 godine Udruženje srpskih književnika Slovenije i savez srpske dijaspore Slovenije je upriličio međunarodne susrete pisaca uz bogat kulturno umetnički program, koji je trajao do kasnih jutarnjih sati. Programu je prisustvovalo oko 300 ljudi koji su bili oduševljeni izvedbom Kulturno-umetničkih grupa, nastupom priznatih književnika koji su stigli iz Srbije, Nemačke, Republike Srpske, Makedonije, Hrvatske , Slovenije i drugih regiona. Posebne čestitke su pripale organizatorima i onima koji su predano i sa visokim smislom učestvovali u vođenju samog programa.

U sklopu dvodnevne prezentacije kulture pod nazivom »PESNIKOVA DUŠA«, nastupile su različite pevačke i folklorne grupe pod sloganom – »PETO DABARSKO VEČE«, koje je osmislio i predvodio g.din Živko Vuković.
U pesničkom delu programa su učestvovali i pisci iz Republike Srpske, Stevka i Ranko Preradović, Violeta Božović i drugi, a poznati banjalučki književnik Ranko Preradović je tom prilikom imao i promociju svojih izabranih dela, čiji je urednik i idejni priređivač književnik Mirko Vuković iz Banjaluke.

Dobitnica zlatne plakete za knjigu godine u žanru najbolje objavljene knjige poezije za 2015 godinu je književnica Violeta Božović, koja je u drugom delu programa promovisala i predstavila nagrađenu knjigu pod nazivom »SAN U KAMENITOM VRTU«, čiji je izdavač Udruženje pisaca Republike Srpske i dijaspore Prijedor, a koju ptpisuju recenzenti : vajar Boris Staparac, Dalj Hrvatska,- prof Saša Gajić-Ljubljana Slovenija i prof Veselinka Životuć, Beograd-Srbija.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

U toku večeri pročitan je izveštaj komisije za dodelu međunarodne literarnih medalja (nagrade) i povelja uspešnosti akademskih kriterija 3. »Pesnikova duša« Ljubljan 2015 , najboljih od najboljih – Javna objava – konkurs (broj: 28/10-USKS/2015) koji je trajao od 01.11 do 20.11.2015 godine. Stručna komisija (žiri) imao je težak posao, pristiglo je 197 različitih kvalitetnih radova, od kojih je 21.11.2015 komisijski biti izabrani najbolji od najboljih. Svim učesnicima želimo puno sreće. Organizatori.
Saveza srpske dijaspore Slovenije i Udruženja srpskih književnika Slovenije,
sa predsednikom Sašom Gajićem.
Saveza srpske dijaspore Slovenije i Udruženja srpskih književnika Slovenije, sa predsednikom Sašom Gajićem.

Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti akademskih kriterija za knjižna izdanja poezije i romane:
1. Za knjigu poezije godine sa zlatnom plaketom »San u kamenitom vrtu«, vrhunskoj pesnikinji Violeti Božović;
2. Za roman godine sa srbrnom medaljom »Svetski rat protiv jednog čoveka«, srpskom romanopiscu Radovanu Miliću;
3. Za roman godine sa poveljom uspešnosti i bronzanom medaljom »Greh iz mladosti«, srpskom romanopiscu Radi Panteliću.

Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti akademskih kriterija za rodoljubivu poeziju godine:

1. Povelja uspešnosti sa zlatnom plaketom Velikoj pesnikinji Zorki Čordašević za pesmu godine »Desanka moli za pomilovanje«;
2. Povelja uspešnosti sa srbrnom plaketom pesniku Ratku Popoviću za pesmu godine »Ne budite deset Jugovića«;
3. Povelja uspešnosti sa bronzanom plaketom pesniku Miodragu Tomiću za pesmu godine »Tvrd je Srbin, samo znaj«.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti akademskih kriterija za guslarsku poeziju godine:

1. Povelja uspešnosti sa zlatnom plaketom Velikom pesniku guslarskih pesama prof. dr. sci. Čedomiru S. Ivanoviću za guslarsku pesmu godine »Pesma o hajduku Janku Šarčeviću«.

2. Povelja uspešnosti sa srbrnom plaketom Pesniku guslarskih pesama Dragoslavu M. Brnoviću za pesmu godine »Majka«.

3. Povelja uspešnosti sa bronzanom plaketom Pesniku guslarskih pesama Ratku Popoviću za pesmu godine »Petar Petrović Njegoš«.
Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti za ljubavnu poeziju:

1. Povelju uspešnosti akademskih kriterija sa zlatnom plaketom velikom pesniku Radi Panteliću za pesmu Moj cvete plavi;
2. Povelju uspešnosti akademskih kriterija sa srbrnom plaketom pesnikinji Mili Jovovanović za pesmu Šetnja sa njom;
3. Povelju uspešnosti akademskih kriterija sa bronzanom plaketom pesniku Radovanu Miliću za pesmu Kraj.

DESANKA, MOLI ZA POMILOVANJE
Ni vedre noći, ni mirnog sanka
ni srećne zore da svane,
niodakle Sunca, Desanka
moli Gospoda za pomilovanje!
Na rod ti hule laži i hajka
nad zemljom kruže crne vrane.
Opet se sprema Krvava bajka
Desanka, moli za pomilovanje!
Dečani ćute – za liturgijom žude.
Kraj majke gladno umire janje.
I mrtve junake zlotvori sude,
Desanka, moli za pomilovanje!
Zbog bratske diobe i izdaje
i Mjesec lice skrio u granje,
golgota ova predugo traje
Desanka, moli za pomilovanje!
Autor, pesnikinja: Zorka Čordašević

 

Kraj
Šaputao sam joj
Da mi je hladno
da me zebe
i kako se bojim
da će nam ledena kiša
sprati rime
pre nego što nastupe
dosadne zime.
Šaputao sam joj
da se u meni
sve steže,
i kako drhtim
zbog slutnje
da je za mene
ništa više
ne veže.
Htedoh joj šapnuti
kako je još uvek volim
al’ začuh ledene reči;
Hladno mi je! Idem,
oprosti molim.

Autor, pesnik: Radovan B. Milić

 

ŠETNJA SA NJOM

Govorila si mi kako se od zvezda raste,
rekla si da mostovima zbog njih niču ruke,
kukuruz pod nebom klasa u svili.
Rekla si: – Otvori oči u noći,
videćeš siromaštvo dana,
naći ćeš ono što tražiš,
uzećeš ono što želiš!
Rekla si: – Zvezde su darežljive,
spustiće ti prah u oči,
sijaće ti svaka trava,
umivaće te jutarnja rosa,
smejaćeš se kad ti se plače,
umnožiće ti se snovi.
Zvezde su prskalice sreće.
Rekla si: -Zvezdama se kite devojke da im kosu prepozna sunce.

Poslušah te, majko, i sad sam slepa za dan.

Ništa ti ne razumeš, dete.
Mi smo se zavoleli u noći.

Autor, pesnikinja: Mila Jovanović

DIVLJA RUŽA

Opet ću ti, dragi,
kad se srma prospe
na borove grane
i puteljke bele…
Opet ću ti doći
u oblaku mekom,
ljubiti ti usne
ispod snene jele.

Možda ću ti doći
u proleće rano
kad zumbuli cvatu
ili kad se behar
sa trešanja sliva.
Biću možda tada
samo zračak sunca
što ti drago lice
svetlošću umiva.

Sigurno me, dragi,
prepoznati nećeš.
Od lepote moje
ostaće tek sena.
Divlju ću ti ružu
sa grudi ubrati,
po mirisu znaćeš
da sam ista žena.

Autor, pesnikinja: Mila Jovanović

 

 

NE BUDITE DESET JUGOVIĆA

Dok Beograd u plamenu gori
Mnoge vlade u Evropi ćute
U Briselu – naši agresori
Na Srbiju spremaju regrute

Miljenici Toni Blera,
Bil Klintona i Žaka Širaka
Ko u doba Adolfa Hitlera
Protiv srpskog ustaše barjaka

Mračne duše pomućenog uma
Hoće silom na Kosovo ravno
Da probude deset Jugovića
I Lazara što spava odavno

Opomene ništa im ne znače
Da Kosovo mi nećemo dati
Pred naletom ma kakvije sila
Za pravdu smo spremni umirati

Volimo te Otadžbino naša
Tuđinova nikad nećeš biti
Ko pokuša mačem da te sječe
Od mača će i sam poginuti.
Autor, pesnikinja: Mila Jovanović

 

NAJLEPŠA NOĆ

Noć, ova noć.
noć samo, za nas dvoje.
Noć, koja čednu te dade.
Da srca naša u jedno se spoje.

Noćas kraj tvoga tela.
Ne mogu ni miran biti.
Noćas ću tvoje usne.
Noćas ću srećno ljubiti.

Noćas ćeš biti moja.
Jedina žena, ti na svetu.
Noćas ćeš biti I ukras,
u mojoj sobi I u krevetu.

Noćas neću poljupce brojati.
Neću na nebu ni brojati zvezde.
Noćas ću pustiti naša tela.
Da u ljubavnom gnezdu svome jezde.

Noćas će biti neki početak.
Noćas će vatromet tela da pali.
Noćas će ljubav koja se snila.
Biti bez snova u našoj javi.

Ne želim da zora dođe nam brzo.
Ne želim da noć bude nam kratka.
Želim da tela naše plove.
U milovanja duga I slatka.

Noćas ti darujem sebe.
Noćas se novi život stvara.
Noćas ti budi carica moja.
U zagrljaju snažnom kod svoga cara.

I pusti priče iz snova.
Nek budu samo , sećanje neko.
Noćas si bila ti moja žena.
Koju sam eto, srećno dočeko..

Beograd,14.11.2015.g.
Autor:Rade Pantelić

 

MOJ CVETE PLAVI …

Ne, nemoj večeras da spavaš.
Dok zvezde za tebe u noći brojim.
Ako mi bude pomalo hladno.
Pokri me toplim zagrljajem tvojim.

Pokloni mi I usne tvoje.
Za svaku zvezdu poljubac jedan.
U ovoj noći i pored tebe,
samo sam tvoje ljubavi žedan.

Grej me toplim zagrljajem tvojim,
Usnama s karminom slikaj po meni.
Nek nebo bude postelja naša,
da srećno plovimo zaljubljeni.

Ne, noćas ti nedam ni spiti.
Ljubavi moja najlepši cvete.
Želim da noćas budeš pupoljak,
zaliven srećom ljubavi klete.

Bio sam tvoj samo u snovima.
A noćas vodimo ljubav na javi.
Najlepša ženo duge plave kose.
Najlepši moj, moj cvete plavi.

Beograd.17.08.2015.g.
Autor:Rade Pantelić

OSEĆAM…

Tebe bi voleo rado kraj sebe.
Ti vilo bela a kose plave.
Tebe bi voleo prelepa ženo.
Znam da će biti ljubavi prave.

Dođi u moju meku postelju.
Od mekog beličastog lepog oblaka.
Dođi na moju ruku da te milujem.
Od rane zore pa sve do mraka.

Nebo me plavetno u mislima pita,
Zar samo dan za te lepe strasi.
Zbunjen samo bio a odgovor znam.
Do kraja života hteo sam mu kasti.

Kod mene trofej nećeš samo biti.
Na mojim rukama magija se nudi.
U telima našim paliće se vatra.
Na javi će biti, za čim srce žudi.

U tvojim venama I tečem I gorim.
A tvoje telo rumeno od sreće.
Poljupce mnoge prosuo sam tada.
Osećam da se, vasiona kreće.

Beograd,14.08.2015.g.
Autor:Rade Pantelić

 

MAJKA

U anale legende i bajke
nema skuplje riječi od majke,
niti teže kletve za čovjeka
od gubanja majčinog mlijeka!
Teško tome ko na majku pljune,
koga majka mlijekom prokune
taj se grešnik odrekao sreće,
njemu Gospod, nikad pomoć’ neće!
Čovjeku je od iskonskog doba
prva kuća, majčina utroba,
svi smo u njoj životom začeti
od nastanka ljudi na planeti…
-Nema roda, bez majčinog ploda!
Gospod što je Vladar vasioni,
majku zemlju ljudima pokloni
i dade je u amanet nama,
kada stvori Evu i Adama!?
Svevišnji je još u ta vremena
blagorodna stvorio sjemena
i u majku zemlju ih posija,
novi život da iz njih proklija;
al’ nijedno proklijalo nije,
bez majčine blažene ćelije…
Jeli suze, bolnije i jače,
no kad majka za čedom zaplače,
i ima li sjenke sigurnije,
no kad majka iznad čeda bdije?…
Prvi život u čovjeku budi
rajsko piće iz majčinih grudi,
prva kuća, svakome je bila,
topli kutak materinog krila,
svi smo javu predavali sanku
uz majčinu čednu uspavanku
i tijelo čeličili svoje
u majčine mekane povoje…
Vitlejemska svjedoči pećina
o rođenju Gospodnjega sina
u utrobi Djeve začetoga,
Božjom voljom od Duha Svetoga;
za hrišćane ona će ostati:
Sveta Djeva, Prepodobna Mati!
Jeli voljom Svevišnjeg Gospoda,
Crkva majka čitavog naroda
i vodilja Gospodnjega puta
da joj stado duhovno ne luta?!
Crkva skuplja pod kupole svete,
čitav narod k’o majka dijete
i molitvom prenosi na njega
sa Nebesa volju Svevišnjega,
a krštenje kao tajna sveta,
rođenje je ponovno đeteta
i pričešće, posle časnih posti
da nam Gospod grehove oprosti!?
Sva čudesa tajna, nevidljiva,
majka crkva vjerniku otkriva
i brižno nas čuva ispod skuta
da duhovno stado ne zaluta.
Osim crkve, kao Božjeg hrama
druge majke nije bilo nama,
nit’ zaštite osim njenog krova,
kroz krvavi period vjekova;
to je naša tapija potonja,
pred nepravdom ljudskog bezakonja.
Pa i danas po srpskom Kosmetu
ispunjava svoju dužnost svetu,
srpski narod, pazi i okuplja
majka crkva, svetinja najskuplja!…
Šta za majku otadžbinu reći
za koju se umire stojeći?
Sem Gospoda, drugi iko zna li,
nabrojiti, one što su pali,
bezimene i znane junake
na oltaru otadžbine majke?
Majka sina kad u vojsku prati
predaje ga otadžbini mati
i kaže mu: Srećan put ti sine
na braniku majke otadžbine!
Od kada je ljudi i Svijeta
zakletva je otadžbini sveta,
u zakletvi kaže se na kraju:
Za nju život i glava se daju!…
Koliko je srpskih sokolova
tu zakletvu, do poslednjeg slova
ispunilo otadžbini majci?…
Kosovski su besmrtni junaci
u pokolju na Gazimestanu,
svi k’o jedan u istome danu,
za junačku otadžbinu dragu,
hrabro pali na njenome pragu
i žrtvene postadoše freske
na oltaru ‘’Srbije Nebeske’’!
Pa zar nisu, Ćele kule glave
svjesne žrtve, otadžbinske slave!?
Vjekovima u srcu je nama,
Jugovića majka nad majkama
koja rodi devet sokolova,
ali posle boja sa Kosova
i krvave naše pogibije
nijednoga dočekala nije!
Pa od bola majčinskog za njima
prepuče joj srce u grudima,
još kad pozna ruku Damjanovu
bol pokosi dičnu majku ovu!…
Pored devet junaka iz boja,
ta je majka, mila braćo moja
bila tašta srpskih velikana:
Knez Lazara i Strahinić Bana!
Pa zar ovo ne pomenut’ ime:
Blage srpske majke Jevrosime,
što je Marka sjetovala sina
da se mane megdana i vina
i zborila: Dojadi mi sine
prati tvoje krvave ‘aljine…
Jeli majka Gojkovica mlada
iz temelja Skadarskoga grada,
iz kamena materinsku hranu,
slala sinu nejakom Jovanu?
Pa dali je mila braćo moja
ikad bilo grešnijeg podoja!?
Majčina je suza simbol tuge,
majčin osmjeh ima boje duge,
majčina je briga najbrižnija,
majčina je ljubav najčistija,
majka čedu na balzam miriše,
majka za nas i živi i diše,
od rođenja pa do smrti nama,
majčino je ime na usnama!
Kada čovjek ode u tuđinu
i napusti majčinu toplinu,
vrlo često kad majku pomene
suza čežnje iz oka mu krene
i dirljivo niz obraz poleti,
kad se lika majčinoga sjeti,
ili noću, kada majku sanja,
ovlaži se jastuk od plakanja…
Kada neko majci pismo piše
često rukom suzne oči briše,
a često se puta dogodilo
suza čežnje, pokapa mastilo…
I čeljade od stotinu ljeta
kad odlazi s’ ovoga svijeta,
majka mu se po svijesti mota
na kapiji vječnoga života!
Junaku je s’ ranama iz boja,
prva riječ: Aoh majko moja!
Stvorenje se svako majci divi,
s’ njom se rađa, umire i živi,
-u anale legende i bajke
nema skuplje riječi od majke!
Pjesnik: Dragoslav M. Brnović

 

A sad izbor poezije iz knjige godine »San u kamenitom vrtu« dobitnice zlatne plakete , književnice Violete Božović

Nije lako voleti ljude

Nije lako voleti ljude
Oni te mrze ako si ptica,
Al’ ti ih voli i kada te kude
Ne pamti mržnju njihovih lica

Bio ti samo putnik jedan
Po sebi oni kroje ti meru,
Ako si bogat ili si bedan
Po štriku tvome prljav veš steru

Oprosti im srećo,ali se čuvaj
Oni kroz tebe interes ljube,
Zapale vatru,pa viču duvaj
Zatim se iz ognja tvoga izgube

Ipak ti leti u visine
Sa zemlje te neće stići do neba,
Budi miljenik mesečine
tvoja zvezda nekome treba.

I piši za njih oproste Bogu
I leti sretan u tamnine,
Za tobom im pogledi ostati mogu
Kad postaneš sitan zbog visine.

Šta god da činiš,šta god da radiš
Uvek će neko hteti da gineš,
Sve je, lako,baš sve, kad shvatiš
Da su na dnu svoje praznine.

I za to veruj i dobro čini
Blagoslov bacaj svakom ko kune,
Tvoji su letovi na mesečini
Ti ljude voli,neka se bune

Nisi bez veze u duši pesnik
A njemu svi redom, redovno sude
Bio ti svetac il’ najveći grešnik
Nije lako voleti ljude.
V.B

 

San u kamenitom vrtu

Noćas u moj san dragi je došao lik
prisustvo mu nežno svu noć sam rukama tkala
na početku iz sna se stvori lavirint
u njegovom srcu Pesma ova je cvala
Noćas u kameni dvor je stigao korak mu lak
u očima našim su igrale bal svetlost i sena
tad ruke se sretoše, svetlost poljubi mrak
u tami je nežno gorela svetlost njena
Upitah taj dragi lik zašto ga nije bilo
kad svu noć ga tražih po kamenu vrleti tih
što to u meni ga ljubi, kad ništa nije se zbilo
a večno u meni gori od sreće poljubljen stih
Na tihom kamenitom zdanju srednjovekovnog doma
posve na kraju buđenja zorom se sretosmo mi
iz srca nam dugo zvoniše, tamna stoletnja zvona
u njima bio je ja, zvezdom izvezoh mu stih…
Budna i dalje ga tražim, a svugde sad je java
po kosi osećam usne mu drage, tople i meke
da li i njemu k’o meni stvarnost čeka da spava
pa da se sretnemo opet neke noći daleke

PTICA- Posvećeno Rusiji

Znate li kako izgleda ptica
Jure je nebom,da je slome,
Čitava horda pticoubica
Na nebu prave mračne kolone.
A ona leti pravo u sunce
Oblak je štiti, mazi i čuva,
Čisto joj srce ljubav tišti
U pero joj vetar raznežen,duva
Oblaci sivi, oblaci crni
Ispisuju plan da je slome,
A ona leti, po najvećoj tmini
Hrli u svetlost voljenom svome
Iako sama, sva svemir biva
Dok im beži u svoje zaklone,
Grešna što leti, pred hordom kriva
Predlaže suncu, mrak da sklone.
Ako je negde sretnu oblaci
Što na nju ponekad nevino liče,
To je ta ptica što ljube sumraci
Ptica iz moje najnežnije priče.
Posebna priznanja sa zlatnim plaketama uručio je predsednik Saveza srpske dijaspore Slvenije i USKS Saša Gajić Biblioteci Prnjavor u Srpskoj i aktivisti Živku Vuković iz Kopra, kao i svim nagrađenima.
Dani srpske kulture u Sloveniji, u organizaciji Udruženja srpskih književnika Slovenije i Saveza Srpske dijaspore Slovenije događaj su vredan poštovanja i respekta. To je događaj koji pokazuje da srpsko jezičko biće živi i opstaje unatoč nevremenu i neprilikama koje se dešavaju u aktuelnom vremenu današnjice.

 

Opširnije
25 nov
0

DRŽAVNIM TEROROM PROTIV RODOLJUBA

Danas je vlast u Srbiji pokazala svoje pravo lice. Ispod jagnjeće kože provirile su vučje čeljusti još jednog režima u pokušaju!
Danas je čak 10 pripadnika SBPOK uhapsilo Andreja Fajgelja, našeg najvećeg mladog intelektualca, rodoljuba i borca za slobodu Srbije, profesora univerziteta i oca četvoro zlatne dece!
Uhapšen je zbog video obraćanja putem interneta i zbog javnog izražavanja drugačijeg mišljenja.
Uhapšen je bez da je prethodno pozvan telefonom da se javi na neki informativni razgovor.
Kakav je to zločin zbog koga ti u kuću upada 10 do zuba naoružanih policajaca i hapse te pred decom?
Uhapšen je namerno ovako brutalno i zastrašujuće, pred svojom prestravljenom decom i suprugom, bez ikakve potrebe za tolikim nasiljem i silom- jer Andrej nikoga nije pozvao na nasilje, niti ga je učinio.
Andrej Fajgelj je tretiran kao da je najgori Isil-ov ratnik, kao da je pred kamerom nekog ubio-a on je u stvari samo izgubio strpljenje i volju da se protiv ovog ludila u kom živimo bori argumentima i molbama da se nerazumni urazume- pre svega radi budućnosti srpske dece- a Andrej je otac četvoro mališana!
I dok se Srbijom šetaju slobodno kriminalci, mafijaši, ubice i strani špijuni, naše službe ćute i mirno gledaju.
Svi čelnici „žute bande“ (kako su ih zvali „naprednjaci“ pre izbora) i dalje uživaju u pokradenim milijardama evra, koje narod sada otplaćuje, a službe i sudovi ćute.
Bosansko Narodno Vijeće i vehabije iz „ Republike Sandžak“ javno i otvoreno prete otcepljenjem nove srpske teritorije, državu nazivaju uzurpatorom, marširaju ulicama u uniformama fašističke Handžar divizije- i nikom ništa! SBPOK sedi i gleda!
Neofašistički „Jobik“ iz Mađarske u Subotici otvara kancelariju, a njihov cilj je otcepljenje Vojvodine- i nikom ništa! Tamo SBPOK ne sme ni da proviri!
Vuk Drašković, Čeda Jovanović, Nenad Čanak , Jelena Milićević i ostali politički teroristi otvoreno i javno putem svih medija pozivaju na rušenje važećeg Ustava, zahtevajući priznavanje Kosova i protivustavni ulazak Srbije u NATO pakt- i nikom ništa!
Državne službe su se danas otele svakoj kontroli i oglušile o zakone, jer su hapšenjem Andreja Fajgelja pokazali elementarno nepoznavanje važećih zakona i svojevoljno protumačili nešto što Andrej nije učinio !
Svaka ovakva upotreba sile bez zakonskog osnova predstavlja POLITIČKU TORTURU od strane države, a svaki sistematski politički teror nad neistomišljenicima naziva se DRŽAVNI TERORIZAM.
Zato je današnji potez vlasti školski primer DRŽAVNOG TERORIZMA .
Upravo vlast ruši Ustav ove države i vodi nas u haos i rasulo, jer represije i nasilje vlasti po definiciji dovode do isto takve reakcije žrtava i potlačenog naroda!
Da imamo iole stručne kadrove na čelu Ministarstva unutrašnjih poslova, a ne partijske komesare, ovakav skandal se nikada ne bi desio!
Nasilje koje se otvoreno sprovodi protiv svakog ko kritikuje ovu briselsku Vladu se ogleda u svakoj pori društva: satanizacijom i ljaganjem pojedinaca i grupa rodoljuba u medijima, kroz otvorene javne pretnje državnih funkcionera, hapšenjima zbog slobode govora, privođenjem i pritvaranjem neistomišljenika.
Dosada su žrtve bili Mladen Obradović, Ivan Ivanović, Vesna Veizović, Radomir Bata Počuča, Stefan Gajić iz „Srpske akcije“, urednik „Tabloida“ Milan Malenović , umetnik Kokan Mladenović i ko zna koliko još ljudi koje maltretiraju u mraku, ucenjuju otkazima ili pretnjama po porodicu.
Nije slučajno što se sve ovo dešava upravo nakon „američkog poklona“ srpskoj policiji od pre par godina, tj. opremi za praćenje „visoko-tehnološkog“ kriminala.
Umesto da policija prati prevare preko interneta, terorističke sajtove i pedofiličare, krimi-grupe i mafijaške narko-mreže, ta oprema služi za špijunažu socijalnih mreža i za hapšenje rodoljuba i neistomišljenika, kritičara ove vlasti.
Nakon opreme, došao je i FBI, da „pomogne“ u hapšenju rodoljuba i svih „sumnjivih lica“, pa evo i posledica: Srbiji se stavlja povez na oči, šaka na usta i kesa na glavu!
Samo nam još fali neki srpski „Gvantanamo“ u koji će bez traga i glasa odvoditi kidnapovane srpske rodoljube mimo svih važećih zakona!
Cilj je da se uguši otpor naroda i suprotstavljanje ropstvu, tako što će briselski vazali na vlasti hapsiti i zastrašivati sve vođe prave opozicije – koja se upravo okuplja!
U isto vreme, jedan sumanuti novinar režima uznemirava javnost, širi paniku i dezinformacije, što su sve zakonom kažnjivi akti- i nikom ništa!
Srpski Narodni Front poziva sve rodoljube, pojedince, organizacije i udruženja da se saopštenjima i javno oglase zbog ovog uvođenja državnog terora.
Ja lično sam bio žrtva istog metoda, iste „optužbe“ pre 15 godina pod državnim terorom Slobodana Miloševića!
A iz tog iskustva znam da se samo kukavice i slabići, koji su vlast oteli prevarama i obmanom naroda, služe ovakvim represijama i to upravo onda kada ih narod pročita i kada im se tron opasno drma!
Tako su i mene, oficira koji se tek vratio sa ratišta i tek sahranio svoje kolege i rođake, žrtve NATO bande, prvo unapredili za odbranu zemlje.
Kada sam progovorio istinu posle kapitulacije u Kumanovu, tada su me uhapsili usred Beograda, kao „državnog neprijatelja“ i „teroristu“ Oslobodilačke Srpske Armije, koji je eto istim rečima „optužnice“ „pozivao na rušenje državnog uređenja“.
Ako ćemo govoriti istinu, a vreme je da progovorimo: šta je to i preostalo da se ruši, kada Srbija više nije slobodna, kada u Srbiji nema pravde ni zakona?
Srbija je već srušena do temelja i to od strane vlasti!
Ko je pravi „terorista“ i ko ruši državno uređenje, ako znamo da briselski vazali svakog dana ruše Ustav, prodaju Kosovo, uništavaju vojsku, ponižavaju policiju, otpuštaju radnike, urnišu seljaka, prodaju se strateške državne firme, poklanjaju našu najplodniju zemlju, vode, rude, banje, planine?
Slušajući reči brata Andreja, ništa se ne može ni iz daleka protumačiti kao bilo kakav poziv na rušenje „državnog uređenja“- Andrej je samo krajnje revoltiran dočekom NATO ubica javno rekao ono što cela Srbija misli!
Zbog toga zahtevamo da se ministar Stefanović izjasni hitno o razlozima ovog sramnog hapšenja i da preduzme sve mere da Andrej Fajgelj bude što pre pušten i da slobodan ode svojoj deci i supruzi.
Ako ovo dozvolimo, Srbija će ući u mrak totalitarizma i diktature kakva više ne postoji ni u Africi!
NON PASERAN-OVO NE SME PROĆI!

Pripremi poručnik Boban Gajić
Master politikolog za diplomatiju i bezbednost
Osnivač i predsednik Srpskog narodnog fronta-SNF

 

 

ДРЖАВНИМ ТЕРОРОМ ПРОТИВ РОДОЉУБА
Данас је власт у Србији показала своје право лице. Испод јагњеће коже провириле су вучје чељусти још једног режима у покушају!
Данас је чак 10 припадника СБПОК ухапсило Андреја Фајгеља, нашег највећег младог интелектуалца, родољуба и борца за слободу Србије, професора универзитета и оца четворо златне деце!
Ухапшен је због видео обраћања путем интернета и због јавног изражавања другачијег мишљења.
Ухапшен је без да је претходно позван телефоном да се јави на неки информативни разговор.
Какав је то злочин због кога ти у кућу упада 10 до зуба наоружаних полицајаца и хапсе те пред децом?
Ухапшен је намерно овако брутално и застрашујуће, пред својом престрављеном децом и супругом, без икакве потребе за толиким насиљем и силом- јер Андреј никога није позвао на насиље, нити га је учинио.
Андреј Фајгељ је третиран као да је најгори Исил-ов ратник, као да је пред камером неког убио-а он је у ствари само изгубио стрпљење и вољу да се против овог лудила у ком живимо бори аргументима и молбама да се неразумни уразуме- пре свега ради будућности српске деце- а Андреј је отац четворо малишана!
И док се Србијом шетају слободно криминалци, мафијаши, убице и страни шпијуни, наше службе ћуте и мирно гледају.
Сви челници „жуте банде“ (како су их звали „напредњаци“ пре избора) и даље уживају у покраденим милијардама евра, које народ сада отплаћује, а службе и судови ћуте.
Босанско Народно Вијеће и вехабије из „ Републике Санџак“ јавно и отворено прете отцепљењем нове српске територије, државу називају узурпатором, марширају улицама у униформама фашистичке Ханџар дивизије- и ником ништа! СБПОК седи и гледа!
Неофашистички „Јобик“ из Мађарске у Суботици отвара канцеларију, а њихов циљ је отцепљење Војводине- и ником ништа! Тамо СБПОК не сме ни да провири!
Вук Драшковић, Чеда Јовановић, Ненад Чанак , Јелена Милићевић и остали политички терористи отворено и јавно путем свих медија позивају на рушење важећег Устава, захтевајући признавање Косова и противуставни улазак Србије у НАТО пакт- и ником ништа!
Државне службе су се данас отеле свакој контроли и оглушиле о законе, јер су хапшењем Андреја Фајгеља показали елементарно непознавање важећих закона и својевољно протумачили нешто што Андреј није учинио !
Свака оваква употреба силе без законског основа представља ПОЛИТИЧКУ ТОРТУРУ од стране државе, а сваки систематски политички терор над неистомишљеницима назива се ДРЖАВНИ ТЕРОРИЗАМ.
Зато је данашњи потез власти школски пример ДРЖАВНОГ ТЕРОРИЗМА .
Управо власт руши Устав ове државе и води нас у хаос и расуло, јер репресије и насиље власти по дефиницији доводе до исто такве реакције жртава и потлаченог народа!
Да имамо иоле стручне кадрове на челу Министарства унутрашњих послова, а не партијске комесаре, овакав скандал се никада не би десио!
Насиље које се отворено спроводи против сваког ко критикује ову бриселску Владу се огледа у свакој пори друштва: сатанизацијом и љагањем појединаца и група родољуба у медијима, кроз отворене јавне претње државних функционера, хапшењима због слободе говора, привођењем и притварањем неистомишљеника.
Досада су жртве били Младен Обрадовић, Иван Ивановић, Весна Веизовић, Радомир Бата Почуча, Стефан Гајић из „Српске акције“, уредник „Таблоида“ Милан Маленовић , уметник Кокан Младеновић и ко зна колико још људи које малтретирају у мраку, уцењују отказима или претњама по породицу.
Није случајно што се све ово дешава управо након „америчког поклона“ српској полицији од пре пар година, тј. опреми за праћење „високо-технолошког“ криминала.
Уместо да полиција прати преваре преко интернета, терористичке сајтове и педофиличаре, крими-групе и мафијашке нарко-мреже, та опрема служи за шпијунажу социјалних мрежа и за хапшење родољуба и неистомишљеника, критичара ове власти.
Након опреме, дошао је и ФБИ, да „помогне“ у хапшењу родољуба и свих „сумњивих лица“, па ево и последица: Србији се ставља повез на очи, шака на уста и кеса на главу!
Само нам још фали неки српски „Гвантанамо“ у који ће без трага и гласа одводити киднаповане српске родољубе мимо свих важећих закона!
Циљ је да се угуши отпор народа и супротстављање ропству, тако што ће бриселски вазали на власти хапсити и застрашивати све вође праве опозиције – која се управо окупља!
У исто време, један суманути новинар режима узнемирава јавност, шири панику и дезинформације, што су све законом кажњиви акти- и ником ништа!
Српски Народни Фронт позива све родољубе, појединце, организације и удружења да се саопштењима и јавно огласе због овог увођења државног терора.
Ја лично сам био жртва истог метода, исте „оптужбе“ пре 15 година под државним терором Слободана Милошевића!
А из тог искуства знам да се само кукавице и слабићи, који су власт отели преварама и обманом народа, служе оваквим репресијама и то управо онда када их народ прочита и када им се трон опасно дрма!
Тако су и мене, официра који се тек вратио са ратишта и тек сахранио своје колеге и рођаке, жртве НАТО банде, прво унапредили за одбрану земље.
Када сам проговорио истину после капитулације у Куманову, тада су ме ухапсили усред Београда, као „државног непријатеља“ и „терористу“ Ослободилачке Српске Армије, који је ето истим речима „оптужнице“ „позивао на рушење државног уређења“.
Ако ћемо говорити истину, а време је да проговоримо: шта је то и преостало да се руши, када Србија више није слободна, када у Србији нема правде ни закона?
Србија је већ срушена до темеља и то од стране власти!
Ко је прави „терориста“ и ко руши државно уређење, ако знамо да бриселски вазали сваког дана руше Устав, продају Косово, уништавају војску, понижавају полицију, отпуштају раднике, урнишу сељака, продају се стратешке државне фирме, поклањају нашу најплоднију земљу, воде, руде, бање, планине?
Слушајући речи брата Андреја, ништа се не може ни из далека протумачити као било какав позив на рушење „државног уређења“- Андреј је само крајње револтиран дочеком НАТО убица јавно рекао оно што цела Србија мисли!
Због тога захтевамо да се министар Стефановић изјасни хитно о разлозима овог срамног хапшења и да предузме све мере да Андреј Фајгељ буде што пре пуштен и да слободан оде својој деци и супрузи.
Ако ово дозволимо, Србија ће ући у мрак тоталитаризма и диктатуре каква више не постоји ни у Африци!
НОН ПАСЕРАН-ОВО НЕ СМЕ ПРОЋИ!

Припреми поручник Бобан Гајић
Мастер политиколог за дипломатију и безбедност
Оснивач и председник Српског народног фронта-СНФ

Opširnije
21 nov
0

Međunarodno takmičenje »Pesnikova duša« Ljubljana 2015

NAJBOLJI OD NAJBOLJIH

Izveštaj komisije za dodelu međunarodne literarnih medalja (nagrade) i povelja
uspešnosti akademskih kriterija 3. »Pesnikova duša« Ljubljan 2015 , Javna objava –
konkurs (broj: 28/10-USKS/2015) koji je trajao od 01.11 do 20.11.2015 za izbor najboljih od
najboljih, pod organizacijom Saveza srpske dijaspore Slovenije i Udruženja srpskih
književnika Slovenije.
Dana 21.11.2015 održan je u Ljubljani sastanak
komisije za dodelu međunarodne literarnih
medalja (nagrade) i povelja uspešnosti
akademskih kriterija 3. »Pesnikova duša«
Ljubljan 2015 – Saveza srpske dijaspore
Slovenije i Udruženja srpskih književnika
Slovenije.
Komisija je pregledala 197 radova koji su u
roku, predviđenim propozicijama konkursa,
prispeli na Savez srpske dijaspore i USKS, od kojih 17 nije sledilo konkursnom razpisu.
Komisija je pregledala spomenute radove i zaključila da propozicijama konkursa, kao i
literarnim kriterijama odgovaraju sledeća autorska dela.
Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti akademskih kriterija za knjižna izdanja poezije i
romana:
1. Za knjigu poezije godine sa zlatnom plaketom »San u kamenitom vrtu«, vrhunskoj
pesnikinji Violeti Božović;
2. Za roman godine sa srbrnom medaljom »Svetski rat protiv jednog čoveka«, srpskom
romanopiscu Radovanu Miliću;
3. Za roman godine sa poveljom uspešnosti i bronzanom medaljom »Tajna iz mladosti«,
srpskom romanopiscu Radi Panteliću.
Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti akademskih kriterija za rodoljubivu poeziju
godine:
1. Povelja uspešnosti sa zlatnom plaketom Velikoj pesnikinji Zorki Čordašević za pesmu
godine »Desanka moli za pomilovanje«;
2. Povelja uspešnosti sa srbrnom plaketom pesniku Ratku Popoviću za pesmu godine »Ne
budite deset Jugovića«;
3. Povelja uspešnosti sa bronzanom plaketom pesniku Miodragu Tomiću za pesmu godine
»Tvrd je Srbin, samo znaj«.
Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti akademskih kriterija za guslarsku poeziju
godine:
1. Povelja uspešnosti sa zlatnom plaketom velikom pesniku guslarskih pesama prof. dr. sci.
Čedomiru S. Ivanoviću za guslarsku pesmu godine »Pesma o hajduku Janku Šarčeviću«.
2. Povelja uspešnosti sa srbrnom plaketom pesniku guslarskih pesama Dragoslavu M.
Brnoviću za pesmu godine »Majka«.
3. Povelja uspešnosti sa bronzanom plaketom pesniku guslarskih pesama Ratku Popoviću
za pesmu godine »Petar Petrović Njegoš«.

Medaljske nagrade sa poveljama uspešnosti za ljubavnu poeziju:

1. Povelju uspešnosti akademskih kriterija sa zlatnom plaketom velikom pesniku Radi Panteliću za pesmu Moj cvete plavi;
2. Povelju uspešnosti akademskih kriterija sa srbrnom plaketom pesnikinji Mili Jovovanović za pesmu Šetnja sa njom;
3. Povelju uspešnosti akademskih kriterija sa bronzanom plaketom pesniku Radovanu Miliću za pesmu Kraj.

Napomena: Organizatori će pojedinima zasluženo podeliti na trećoj velikoj
pesničkoj prezentaciji u Ljubljani 28.11.2015, a oni koji nemaju osnovnih sredstava da
prisustvuju, biće im poslano po pošti, ili će biti pozvani na neku od sledećih književnih
prezentacija u godini 2016.
Iskrene čestitke!
Ljubljana, dana: 21.11.2015
Za organizatore predsednik SSDS i USKS
prof. Saša Gajić sv. r

Међународно такмичење »Песникова
душа« Љубљана 2015
НАЈБОЉИ ОД НАЈБОЉИХ

Извештај комисије за доделу међународне литерарних медаља (награде) и повеља
успешности академских критерија 3. »Песникова душа« Љубљан 2015 , Јавна
објава – конкурс (број: 28/10-УСКС/2015) који је трајао од 01.11 до 20.11.2015 за избор
најбољих од најбољих, под организацијом Савеза српске дијаспоре Словеније и
Удружења српских књижевника Словеније.
Дана 21.11.2015 одржан је у Љубљани
састанак комисије за доделу међународне
литерарних медаља (награде) и повеља
успешности академских критерија 3.
»Песникова душа« Љубљан 2015 – Савеза
српске дијаспоре Словеније и Удружења
српских књижевника Словеније.
Комисија је прегледала 197 радова који су у
року, предвиђеним пропозицијама конкурса,
приспели на Савез српске дијаспоре и УСКС, од којих 17 није следило конкурсном
разпису. Комисија је прегледала споменуте радове и закључила да пропозицијама
конкурса, као и литерарним критеријама одговарају следећа ауторска дела.
Медаљске награде са повељама успешности академских критерија за књижна издања
поезије и романа:
4. За књигу поезије године са златном плакетом »Сан у каменитом врту«, врхунској
песникињи Виолети Божовић;
5. За роман године са србрном медаљом »Светски рат против једног човека«, српском
романописцу Радовану Милићу;
6. За роман године са повељом успешности и бронзаном медаљом »Tajna из
младости«, српском романописцу Ради Пантелићу.
Медаљске награде са повељама успешности академских критерија за родољубиву
поезију године:
4. Повеља успешности са златном плакетом Великој песникињи Зорки Чордашевић за
песму године »Десанка моли за помиловање«;
5. Повеља успешности са србрном плакетом песнику Ратку Поповићу за песму
године »Не будите десет Југовића«;
6. Повеља успешности са бронзаном плакетом песнику Миодрагу Томићу за песму
године »Тврд је Србин, само знај«.
Медаљске награде са повељама успешности академских критерија за гусларску
поезију године:
4. Повеља успешности са златном плакетом Великом песнику гусларских песама
проф. др. сци. Чедомиру С. Ивановићу за гусларску песму године »Песма о хајдуку
Јанку Шарчевићу«.
5. Повеља успешности са србрном плакетом песнику гусларских песама Драгославу
М. Брновићу за песму године »Мајка«.
6. Повеља успешности са бронзаном плакетом песнику гусларских песама Ратку
Поповићу за песму године »Петар Петровић Његош«.

Медаљске награде са повељама успешности за љубавну поезију:

1. Повељу успешности академских критерија са златном плакетом великом песнику Ради Пантелићу за песму Мој цвете плави;
4. Повељу успешности академских критерија са србрном плакетом песникињи Мили Јововановић за песму Шетња са њом;
5. Повељу успешности академских критерија са бронзаном плакетом песнику Радовану Милићу за песму Крај.

Напомена: Организатори ће појединима заслужено поделити у Љубљани на трећој
великој песничкој презентацији у Љубљани 28.11.2015, а они који немају основних
средстава да присуствују, биће им послано по пошти, или ће бити позвани на нeку од
следећих књижевних презентација у години 2016.
Искрене честитке!

Љубљана, дана: 21.11.2015
За организаторе председник ССДС и УСКС
проф. Саша Гајић св. р

Opširnije
22 okt
0

LAŽNA AKADEMIJA I AMERIČKI AKADEMICI

Ovim putem javno upućujem najoštrije osude svih sramnih reči i postupaka tzv.“Srpske“akademije „nauka i umetnosti“, kao i gnušanje na svaku reč aktuelnog američkog pijuna, kvazi-akademika Vladimira Kostića.
Takođe i navodno pismo podrške nekih „intelektualaca“ koji se deklarišu kao srpski, želim da raskrinkam i ogolim pred narodom Srbije.
Drage moje komunističke sluge sa hiljadu godina zastarelim „znanjima“ za koje Vam je Tito sa Udbom udelio titule i priznanja: vaše vreme je odavno prošlo.
Vaši doktorati i lente koje ste jedni drugima delili, nameštali svojoj razmaženoj deci i unucima, vrede manje od cene gramaže tog jadnog parira koji svašta trpi.
Nigde u svetu, vi tzv.“srpski“ akademici niste pokazali ni znanje ni prestiž, koji treba i mora da prati svakog člana prave Srpske akademije nauka i umetnosti.
Sva vaša nauka uvek je bila veličanje bilo kog režima i ulizički traktati kojima ste sticali privilegije, stipendije, putovanja i lažne lovorike. Gotovo svi vaši radovi su prepisivačka škola tuđih dostignuća i već objavljenih radova, pa ih zato nikada niste prevodili na strane jezike, jer bi se odmah prepoznali plagijati.
Svi vaši naučni radovi su puko prežvakavanje nebitnih materija, ispraznih tema i svega, sem prave nauke i dostignuća. Što se umetnosti tiče, nijedan srpski velikan nije bio vaš član, sem možda posmrtno, kada su vrednosti pravih srpskih naučnika i umetnika nadvisili sve vaše akademske„domete i nivoe“.
Iz kolevke SANU nije se još rodilo ništa srpsko, ništa zdravo, ništa progresivno. Sa državnog budžeta vi hranite jedni druge i rasipate novac na švrljotine i brljotine koji sami proglašavate za nauku i umetnost.
Nijednim bitnim pitanjem nauke ni umetnosti se niste pozabavili sve ove godine. Pred svim zloćudnim i bolesnim trendovima kiča, nekulture i zapadne propagande ste se povlačili pokunjeni i servilno,bez ijedne reči kritike ili pokušaja da odbranite srpsku istorju, kulturu i izvornu umetnost.
Naši najveći naučnici, pronalazači, genijalni individualci, mladi i napredni akademici bežali su iz Srbije, a vi, sujetne i sebične udbaške starkelje ste najzaslužniji za njihov progon iz zemlje.
Vi, udružena akademska sekta anti-srpskih aspiracija nikada se niste bavili uništenjem srpske prosvete, komercijalizacijom i degradacijom državnih i privatnih univerziteta, niti ste ikada digli glas protiv političkih zloupotreba i pritisaka na sve institucije prosvete i nauke.
Vi nikada niste ukazali na haos i metež u selekciji i štampanju uddžbenika u Srbiji, u kojima se od zabavišta do univerziteta srpska mladež truje nemačkim lažima i zapadnom propagandom. Naprotiv, vi ste u tom kafkijanskom procesu protiv srpskog naroda uvek bili vođe u gušenju i pljuvanju sopstvene nacije.
Nikada SANU nije stao u odbranu svog naroda i države u svim ovim godinama u kojima je srpsko nacionalno biće razapeto i stradalo na vaše oči i bez trunčice vaše savesti.
Vama iz famoznog SANU u svakom je trenu bilo stalo samo do lažnih titula i lovorika, do para sa budžeta, do uzaludnih kongresa i seminara na kojima ste hvalili jedni druge.
Nikada niste delovali na međunarodnom planu u zaštiti Srbije i srpske kulturne baštine. Nikada niste bili aktivni da učinite bilo šta na polju obrazovanja, da kritikujete šupljoglave i korumpirane ministre prosvete, da ukazujete na opasnost nemorala sa televizijskih farmi i džungli realiti serijala.
Nikada se niste javno angažovali da govorite o odlivu mladih i egzodusu obrazovanih pojedinaca koji su bili blago Srbije. Ne, vi ste se radovali što vaša konkurencija odlazi.
Vi, tzv.SANU nikada niste bili veće mudraca i ljudi od nepokolebljivih principa, koji će onako kako dolikuje mudrosti, znanju i starosti da prigrle svoje potomstvo, da podrže i pomognu mlade akademike i da ih prime u svoje redove.

TAJNA VEČERA

Ne, sujetni i sebični, okićeni sparušenim Titovim lovorikama nastavili ste da živite u akademskim ložama koje ste doživotno okupirali za sebe, svoju decu, kumove, drugare i naložnice.
Lista vaših nečinjenja i štete koju ste naneli Srbiji nepovratno je tragična i nečuvena, zato se više neću baviti vama, vi sitne duše okićene diplomama i titulama obmane.
Pravi srpski akademik je pre svega čovek i rodoljub, a tek onda idu njegovi naučni radovi i stručno znanje, jer šta Srbiji znači i super-genije ako su sva njegova dela uperena protiv Srbije i ako taj nazovi akademik seje zlokobno i razorno seme zapadne „civilizacije“?
I nacistički doktor Jozef Mengele bio je intelektualac i veliki stručnjak, naučnik koji je tragao ispred svog vremena. Ali šta to vredi kada je kao čovek bio ubica, bolesnik i monstrum!
S druge strane, podsetiću vas dragi „akademici“, na mom srcu dragog i voljenog Branislava Nušića. Taj je prkosio celoj dvorskoj sviti i ulizicama svih vrsta, taj je vaspitavao srpsku naciju da bude uspravna i ponosna, prkosna i pravedna.
Kao mlad oficir, u teškim trenucima NATO agresije, kada su mi umirali mladi vojnici i nevini narod daleko od vaših očiju koje su žmirkale po skloništima ili u inostranim hotelima, sećao sam se pisma koje je sin jedinac našeg rodoljuba Branislava Nušića poslao sa fronta. Sina jedinca tada su srpski intelektualci, akademici i državnici slali u odbranu zemlje u Velikom ratu, a mnogi pravi ntelektulci i akademici, pisci i naučnici i sami su svesno otišli u gotovo sigurnu smrt.
Nijednom od njih nikada, ni u najgorem blatu rovova, ni u snegu do kolena, ni u albanskoj golgoti, ni u gladi i hladnoći, pod Austro-ugarskim topovima, nikada ni palo na pamet nije da se odreknu jedne jedine stope svete srpske zemlje, a nekmoli da brane srpske okupatore i teroriste.
Ako ćete se gospodo zvati srpskim akademicima, onda je vaše mesto uz svoj narod da stojite u dobru, a naročito u zlu, da narod hrabrite kad malaksa, da ga učite junaštvu i pravdi, da hranite u ropstvu plamen slobode i da vi budete učitelji i vođe, požrtvovaniji i istrajniji od bilo koje vlade ili ideologije.
Ako ćete se zvati srpskim akademicima, vi morate biti svetionik srpstva, vi morate biti najplemenitiji, najpravedniji i najbolji deo Srbije, a ne jahači apokalipse i đavolji pomoćnici.
Ako već živite na grbači naroda, ako ste već pošteđeni siromaštva, represije i svega što narod trpi, onda učinite nešto za Srbiju.
Ustanite i podignite svoj glas ako ste uistinu vi intelektualna elita i luča Srbije. Odvojite cenjene akademske pozadine od stolica u koje ste urasli sedeći i diskutujući tričarije, dok se Srbija raspada i hropće pod NATO zverima, a narod se gubi i odumire.
Udahnite život srpskoj poeziji i pozorištu, ukorite i kaštigujte javno sramnim žigom sve ovo plitkoumlje, pomodarstvo i zapadne bljuvotine koje truju decu i mlade i stvaraju generacije izgubljenih, drogiranih i nesrećnih Srba.
Ako nećete ili ne možete, Srbiji je svejedno zašto ne činite ništa.
Idite onda iz Srpske akademije nauka i umetnosti i napravite neku svoju privatnu akademiju, pa onda Hašimu Tačiju i Naseru Oriću podajte počasne doktorate za nauku satiranja Srbije i umetnost klanja.
A oni koji su uistinu srpski akademici neka se hitno oglase u ime ostatka SANU da Srbija konačno zna ima li srpskih akademika u „Srpskoj“ akademiji nauka i umetnosti.
Američki „đak“ Vladimir Kostić i „intelektualci“ što ga javno pridržavaju mogli bi da lepo posete Kosovo i u svoje ime se oproste od naših svetinja i naroda tamo. Vi ih nikada više nećete ni videti, jer ćete dobiti truli paradjz i smrdljiva jaja, ako ikada tako pogani i jadni pokušate da poljubite to što sada pljujete i predajete teroristima.
Nastupajte u svoje ime onda kada niste član ni zastupnik bilo koje srpske institucije i kada na ta mesta date ostavke.
A i oni što se deklarišu kao intelektualci nikako nisu iznad bilo kog građanina Srbije, koji nema diplome ni gramate da bi dokazao svoje „rodoljublje“ i svoje pravo da se ne odriče Kosova, ni Srbije.
Idi Kostiću u tvoju lepu Ameriku, pa američke sulude degenerike leči od šizofrenije, govora mržnje i poremećaja ličnosti- njima je tvoje stručno znanje neurologa neophodno.
U svoja pogana trtljanja ne mešaj Rusiju i nemoj ti da Srbiji tumačiš ko nam je iskreni prijatelj, kao recimo tvoji NATO sponzori i američki gospodari, a ko nam je „neprijatelj“ kao što je Rusija.
I svi vi „intelektualci“ koji ste pozobali svoju pamet iz američke šake, a trabunjate propagandne parole i američke gluposti znajte da vam je intelekt je slabija strana, a propagand-majstori su vam loši i providni.
Po vama sudeći, vi šaka zapadnog jada i mediokriteta ste sve i sva u Srbiji, vi ste neka eminencija, a mi ostali smo zatucani seljaci i niža kasta, je li tako nadmena elito?
Napeli ste se tako naduveni kao šuplji mehovi, pa sebe stavljate na tronove oholosti i taštine, a narod nema intelekta, nego samo vi slugani i zapadni lakeji?
I zato napinjite se još malo, duvajte u prazno, slobodno nastavite u istu tikvu da delate sa svojim zapadnim sponzorima.
Uskoro će vam se te tikve obiti u glavu, pa će vam se usijane glave ohrabrene NATO silom i krvavim zapadnim parama ohladiti.
Tada ćete s pravom biti prezreni i odbačeni od svog naroda, jer biti Srbin ne znači samo roditi se u Srbiji.
Biti Srbin znači živeti i raditi za Srbiju svakoga trena i sa svojim narodom i državom deliti i muku i blagodeti.
Kada Srpski narodni front podigne temelje prave Srbije i kada jednom za svagda šutnemo NATO bandu iz Srbije, vi koji SANU blatite i poganite, bićete samo suve lovorike na đubrištu srpske istorije.
Vaše mesto će zauzeti mladi, zaista stručni i pre svega rodoljubivi Srbi koji će Srbiji udahnuti život, a ne kužni dah izdaje i smrti.
Pozdravljam pojedince kao što je akademik Vasilije Krestić i nekolicini akademika koji stoje na braniku Srbije.
Ostalima šaljem srdačne pozdrave na njihovom putu u zaborav!
Kosovo nije predmet vaše „brige“ niti iko sme i može da se odrekne nečega što pripada svima nama zajedno, ali nikome pojedinačno.
Niko nikada nema to pravo da se odrekne Kosova, jer naši poginuli preci ne mogu da govore, kao ni naša deca i unuci kojima Kosovo pripada zauvek.
Kosovo su nam otimali uvek isti zlikovci i uvek smo ga vraćali kada su zle imperije padale, a šiptarske bande bežale.
Pustite vi lažni intelektualci i kvazi-akademici tu retoriku u stilu „real politike“ iz kuhinje Zapada. Ne može se makijavelistički opravdati ni svaki cilj, ni svako sredstvo.
I plemeniti cilj koji se postiže prljavim sredstvom ne može biti cilj, a nekmoli da bilo koji Srbin opravdava „realnost“ na Kosovu! Vi pravdate „realnost“ koja je nastala vekovnim terorom, klanjem, silovanjem i progonom Srba od strane Albanaca, koji su na našoj večitoj i svetoj zemlji napravili svoje bunkere, a od naših srednjevekovnih tvrđava i manastira podigli minarete!
Vi govorite o izdaji u oblandama od verbalnih bravura, služite se sofizmima i iz lažnih premisa donosite još lažljivije zaključke.
Iza vašeg politički korektnog evropskog „novogovora“ iz Briselskih protokola krije se čista, gola i neviđena izdaja i smrad kukavičluka.
Vi lajete glasno i hrabro, zato što vas NATO čuva i pujda vas na srpski narod.
Vi prekrajate istoriju Srbije i okrećete naopako smisao i stanje stvari, samo zato što nemate sučeljavanje sa pravim intelektualcima i pravim akademicima.
Vaše su sada sve novine i televizije, vaši su moćni američki sponzori i briselski finansijeri.
Ipak, vaš pokušaj prevare i uvlačenja cele Srbije u dobrovoljno samoubistvo i okupaciju neće proći.
Srbija voli i ceni samo prave ljude, a vi iz SANU više niste ljudi.
Vi ste pročitani i prezreni od sopstvenog naroda. Idite kod Tačija da vas hrani i poštuje i budite na narko-koljačkom budžetu UČK, a ne na kičmi srpskog naroda koji pljujete.
Tešite se i uživajte još malo u svom malom svetu u kome ste sami sebe krunisali za „elitu“.
Srbiji pak posvećujem prepisku Branislava Nušića i njegovog jedinog čeda, sina jedinca koji je sa ponosom pao za Srbiju sa svojih hiljadu i trista drugara, mladih kaplara.
Ne traži Srbija danas da se za nju gine, ali traži da se „akademici“ barem rečima i perom bore i „ginu“, kad nisu ni do kolena dostojni velikana kao što je Nušić. Za Srbiju Alkibijad Nuša, svojom voljom pokršten Branislav Nušić se borio rame uz rame sa pesnikom Vojislavom Ilićem ,u miru čuvao pravdu i slobodu i pisao celoga života kritikujući malograđanštinu, izdaju i pohlepu, vaspitavao je svoj narod pravedno, dao je svog jedinog sina, pa i svoju slobodu, a ni zatvor ga nije ućutkao.
Molim da svako pročita šta znači biti SRPSKI intelektualac i akademik! (https://sr.wikipedia.org/wiki/Branislav Nušić).

Poslednje pismo ocu
Molim onoga koji me nađe mrtvog da ovo pismo neizostavno preda adresantu, napisao je na koverti, nekoliko dana pred pogibiju kaplar Strahinja Nušić – Ban. Pismo je namenjeno ocu, Branislavu Nušiću:
„Dragi Ago, ne žali za mene. Ja sam pao na braniku otadžbine za ostvarenje onih velikih naših ideala koje smo svi mi složno propovedali… Ne kažem da mi nije žao što sam poginuo. Osećao sam, štaviše, da bih mogao budućoj Srbiji korisno da poslužim. Ali… Takva je sudbina! Tvoj sin Ban“Nisu samo sinovi seljaka i zanatlija tada mobilisani u đački bataljon.Među 1.300 kaplara bila su i deca ministara, profesora, lekara, sveštenika, oficira- Ljube Davidovića, Andre Nikolića, Jaše Prodanovića, Petra Peruničića.
„Kad naređuje Srbija, naredba važi za sve“, ostala je poruka Andre Nikolića, ministra i predsednika Narodne skupštine, koji je u rat poslao oba sina, Dušana i Radivoja, studente prava. Nijedan se nije vratio. Sin, jedinac Ljube Davidovića, Miodrag, stradao je u proboju Solunskog fronta.
To je jedini primer u istoriji sveta da jedna država, malena Srbija, šalje u rat, isključivo u borbene jedinice, svoj cvet. Svoju budućnost. Celokupnu intelektualnu omladinu, kao poslednju nadu za spas svoje zemlje. Da su drugi narodi u svoje trajanje mogli da upišu legendu o 1.300 kaplara, ona bi bila na pijedestalu. Svako ime, svaki grob, sijao bi kao sunce“, kaže Nenad Ljubinković, potomak Milana Janjuševića, jednog iz bataljona besmrtnih.
„Naši grobovi gotovo se i ne znaju. A tamo gde se znaju, više ih poštuju i o njima brinu stranci nego mi sami. Možda je u tome odgovor zašto smo, danas, tu gde jesmo.“
I još jedna kratka zaboravljena Nušićeva pouka:
Srpska deco što množiti znate!
Iz ovoga pouku imate:
U Srbiji prilike su take
Babe slave, preziru junake
Zato i vi ne mučite se džabe
Srpska deco postanite babe!
( ili postanite „akademici“- prim. autora)

 

ЛАЖНА АКАДЕМИЈА И АМЕРИЧКИ АКАДЕМИЦИ
Припремио: Бобан Гајић
Овим путем јавно упућујем најоштрије осуде свих срамних речи и поступака тзв.“Српске“академије „наука и уметности“, као и гнушање на сваку реч актуелног америчког пијуна, квази-академика Владимира Костића.
Такође и наводно писмо подршке неких „интелектуалаца“ који се декларишу као српски, желим да раскринкам и оголим пред народом Србије.
Драге моје комунистичке слуге са хиљаду година застарелим „знањима“ за које Вам је Тито са Удбом уделио титуле и признања: ваше време је одавно прошло.
Ваши докторати и ленте које сте једни другима делили, намештали својој размаженој деци и унуцима, вреде мање од цене грамаже тог јадног парира који свашта трпи.
Нигде у свету, ви тзв.“српски“ академици нисте показали ни знање ни престиж, који треба и мора да прати сваког члана праве Српске академије наука и уметности.
Сва ваша наука увек је била величање било ког режима и улизички трактати којима сте стицали привилегије, стипендије, путовања и лажне ловорике. Готово сви ваши радови су преписивачка школа туђих достигнућа и већ објављених радова, па их зато никада нисте преводили на стране језике, јер би се одмах препознали плагијати.
Сви ваши научни радови су пуко прежвакавање небитних материја, испразних тема и свега, сем праве науке и достигнућа. Што се уметности тиче, ниједан српски великан није био ваш члан, сем можда посмртно, када су вредности правих српских научника и уметника надвисили све ваше академске„домете и нивое“.
Из колевке САНУ није се још родило ништа српско, ништа здраво, ништа прогресивно. Са државног буџета ви храните једни друге и расипате новац на шврљотине и брљотине који сами проглашавате за науку и уметност.
Ниједним битним питањем науке ни уметности се нисте позабавили све ове године. Пред свим злоћудним и болесним трендовима кича, некултуре и западне пропаганде сте се повлачили покуњени и сервилно,без иједне речи критике или покушаја да одбраните српску исторју, културу и изворну уметност.
Наши највећи научници, проналазачи, генијални индивидуалци, млади и напредни академици бежали су из Србије, а ви, сујетне и себичне удбашке старкеље сте најзаслужнији за њихов прогон из земље.
Ви, удружена академска секта анти-српских аспирација никада се нисте бавили уништењем српске просвете, комерцијализацијом и деградацијом државних и приватних универзитета, нити сте икада дигли глас против политичких злоупотреба и притисака на све институције просвете и науке.
Ви никада нисте указали на хаос и метеж у селекцији и штампању удџбеника у Србији, у којима се од забавишта до универзитета српска младеж трује немачким лажима и западном пропагандом. Напротив, ви сте у том кафкијанском процесу против српског народа увек били вође у гушењу и пљувању сопствене нације.
Никада САНУ није стао у одбрану свог народа и државе у свим овим годинама у којима је српско национално биће разапето и страдало на ваше очи и без трунчице ваше савести.
Вама из фамозног САНУ у сваком је трену било стало само до лажних титула и ловорика, до пара са буџета, до узалудних конгреса и семинара на којима сте хвалили једни друге.
Никада нисте деловали на међународном плану у заштити Србије и српске културне баштине. Никада нисте били активни да учините било шта на пољу образовања, да критикујете шупљоглаве и корумпиране министре просвете, да указујете на опасност неморала са телевизијских фарми и џунгли реалити серијала.
Никада се нисте јавно ангажовали да говорите о одливу младих и егзодусу образованих појединаца који су били благо Србије. Не, ви сте се радовали што ваша конкуренција одлази.
Ви, тзв.САНУ никада нисте били веће мудраца и људи од непоколебљивих принципа, који ће онако како доликује мудрости, знању и старости да пригрле своје потомство, да подрже и помогну младе академике и да их приме у своје редове.
Не, сујетни и себични, окићени спарушеним Титовим ловорикама наставили сте да живите у академским ложама које сте доживотно окупирали за себе, своју децу, кумове, другаре и наложнице.
Листа ваших нечињења и штете коју сте нанели Србији неповратно је трагична и нечувена, зато се више нећу бавити вама, ви ситне душе окићене дипломама и титулама обмане.
Прави српски академик је пре свега човек и родољуб, а тек онда иду његови научни радови и стручно знање, јер шта Србији значи и супер-геније ако су сва његова дела уперена против Србије и ако тај назови академик сеје злокобно и разорно семе западне „цивилизације“?
И нацистички доктор Јозеф Менгеле био је интелектуалац и велики стручњак, научник који је трагао испред свог времена. Али шта то вреди када је као човек био убица, болесник и монструм!
С друге стране, подсетићу вас драги „академици“, на мом срцу драгог и вољеног Бранислава Нушића. Тај је пркосио целој дворској свити и улизицама свих врста, тај је васпитавао српску нацију да буде усправна и поносна, пркосна и праведна.
Као млад официр, у тешким тренуцима НАТО агресије, када су ми умирали млади војници и невини народ далеко од ваших очију које су жмиркале по склоништима или у иностраним хотелима, сећао сам се писма које је син јединац нашег родољуба Бранислава Нушића послао са фронта. Сина јединца тада су српски интелектуалци, академици и државници слали у одбрану земље у Великом рату, а многи прави нтелектулци и академици, писци и научници и сами су свесно отишли у готово сигурну смрт.
Ниједном од њих никада, ни у најгорем блату ровова, ни у снегу до колена, ни у албанској голготи, ни у глади и хладноћи, под Аустро-угарским топовима, никада ни пало на памет није да се одрекну једне једине стопе свете српске земље, а некмоли да бране српске окупаторе и терористе.
Ако ћете се господо звати српским академицима, онда је ваше место уз свој народ да стојите у добру, а нарочито у злу, да народ храбрите кад малакса, да га учите јунаштву и правди, да храните у ропству пламен слободе и да ви будете учитељи и вође, пожртвованији и истрајнији од било које владе или идеологије.
Ако ћете се звати српским академицима, ви морате бити светионик српства, ви морате бити најплеменитији, најправеднији и најбољи део Србије, а не јахачи апокалипсе и ђавољи помоћници.
Ако већ живите на грбачи народа, ако сте већ поштеђени сиромаштва, репресије и свега што народ трпи, онда учините нешто за Србију.
Устаните и подигните свој глас ако сте уистину ви интелектуална елита и луча Србије. Одвојите цењене академске позадине од столица у које сте урасли седећи и дискутујући тричарије, док се Србија распада и хропће под НАТО зверима, а народ се губи и одумире.
Удахните живот српској поезији и позоришту, укорите и каштигујте јавно срамним жигом све ово плиткоумље, помодарство и западне бљувотине које трују децу и младе и стварају генерације изгубљених, дрогираних и несрећних Срба.
Ако нећете или не можете, Србији је свеједно зашто не чините ништа.
Идите онда из Српске академије наука и уметности и направите неку своју приватну академију, па онда Хашиму Тачију и Насеру Орићу подајте почасне докторате за науку сатирања Србије и уметност клања.
А они који су уистину српски академици нека се хитно огласе у име остатка САНУ да Србија коначно зна има ли српских академика у „Српској“ академији наука и уметности.
Амерички „ђак“ Владимир Костић и „интелектуалци“ што га јавно придржавају могли би да лепо посете Косово и у своје име се опросте од наших светиња и народа тамо. Ви их никада више нећете ни видети, јер ћете добити трули парадјз и смрдљива јаја, ако икада тако погани и јадни покушате да пољубите то што сада пљујете и предајете терористима.
Наступајте у своје име онда када нисте члан ни заступник било које српске институције и када на та места дате оставке.
А и они што се декларишу као интелектуалци никако нису изнад било ког грађанина Србије, који нема дипломе ни грамате да би доказао своје „родољубље“ и своје право да се не одриче Косова, ни Србије.
Иди Костићу у твоју лепу Америку, па америчке сулуде дегенерике лечи од шизофреније, говора мржње и поремећаја личности- њима је твоје стручно знање неуролога неопходно.
У своја погана тртљања не мешај Русију и немој ти да Србији тумачиш ко нам је искрени пријатељ, као рецимо твоји НАТО спонзори и амерички господари, а ко нам је „непријатељ“ као што је Русија.
И сви ви „интелектуалци“ који сте позобали своју памет из америчке шаке, а трабуњате пропагандне пароле и америчке глупости знајте да вам је интелект је слабија страна, а пропаганд-мајстори су вам лоши и провидни.
По вама судећи, ви шака западног јада и медиокритета сте све и сва у Србији, ви сте нека еминенција, а ми остали смо затуцани сељаци и нижа каста, је ли тако надмена елито?
Напели сте се тако надувени као шупљи мехови, па себе стављате на тронове охолости и таштине, а народ нема интелекта, него само ви слугани и западни лакеји?
И зато напињите се још мало, дувајте у празно, слободно наставите у исту тикву да делате са својим западним спонзорима.
Ускоро ће вам се те тикве обити у главу, па ће вам се усијане главе охрабрене НАТО силом и крвавим западним парама охладити.
Тада ћете с правом бити презрени и одбачени од свог народа, јер бити Србин не значи само родити се у Србији.
Бити Србин значи живети и радити за Србију свакога трена и са својим народом и државом делити и муку и благодети.
Када Српски народни фронт подигне темеље праве Србије и када једном за свагда шутнемо НАТО банду из Србије, ви који САНУ блатите и поганите, бићете само суве ловорике на ђубришту српске историје.
Ваше место ће заузети млади, заиста стручни и пре свега родољубиви Срби који ће Србији удахнути живот, а не кужни дах издаје и смрти.
Поздрављам појединце као што је академик Василије Крестић и неколицини академика који стоје на бранику Србије.
Осталима шаљем срдачне поздраве на њиховом путу у заборав!
Косово није предмет ваше „бриге“ нити ико сме и може да се одрекне нечега што припада свима нама заједно, али никоме појединачно.
Нико никада нема то право да се одрекне Косова, јер наши погинули преци не могу да говоре, као ни наша деца и унуци којима Косово припада заувек.
Косово су нам отимали увек исти зликовци и увек смо га враћали када су зле империје падале, а шиптарске банде бежале.
Пустите ви лажни интелектуалци и квази-академици ту реторику у стилу „реал политике“ из кухиње Запада. Не може се макијавелистички оправдати ни сваки циљ, ни свако средство.
И племенити циљ који се постиже прљавим средством не може бити циљ, а некмоли да било који Србин оправдава „реалност“ на Косову! Ви правдате „реалност“ која је настала вековним терором, клањем, силовањем и прогоном Срба од стране Албанаца, који су на нашој вечитој и светој земљи направили своје бункере, а од наших средњевековних тврђава и манастира подигли минарете!
Ви говорите о издаји у обландама од вербалних бравура, служите се софизмима и из лажних премиса доносите још лажљивије закључке.
Иза вашег политички коректног европског „новоговора“ из Бриселских протокола крије се чиста, гола и невиђена издаја и смрад кукавичлука.
Ви лајете гласно и храбро, зато што вас НАТО чува и пујда вас на српски народ.
Ви прекрајате историју Србије и окрећете наопако смисао и стање ствари, само зато што немате сучељавање са правим интелектуалцима и правим академицима.
Ваше су сада све новине и телевизије, ваши су моћни амерички спонзори и бриселски финансијери.
Ипак, ваш покушај преваре и увлачења целе Србије у добровољно самоубиство и окупацију неће проћи.
Србија воли и цени само праве људе, а ви из САНУ више нисте људи.
Ви сте прочитани и презрени од сопственог народа. Идите код Тачија да вас храни и поштује и будите на нарко-кољачком буџету УЧК, а не на кичми српског народа који пљујете.
Тешите се и уживајте још мало у свом малом свету у коме сте сами себе крунисали за „елиту“.
Србији пак посвећујем преписку Бранислава Нушића и његовог јединог чеда, сина јединца који је са поносом пао за Србију са својих хиљаду и триста другара, младих каплара.
Не тражи Србија данас да се за њу гине, али тражи да се „академици“ барем речима и пером боре и „гину“, кад нису ни до колена достојни великана као што је Нушић. За Србију Алкибијад Нуша, својом вољом покрштен Бранислав Нушић се борио раме уз раме са песником Војиславом Илићем ,у миру чувао правду и слободу и писао целога живота критикујући малограђанштину, издају и похлепу, васпитавао је свој народ праведно, дао је свог јединог сина, па и своју слободу, а ни затвор га није ућуткао.
Молим да свако прочита шта значи бити СРПСКИ интелектуалац и академик! (хттпс://ср.wикипедиа.орг/wики/Бранислав Нушић).

Последње писмо оцу
Молим онога који ме нађе мртвог да ово писмо неизоставно преда адресанту, написао је на коверти, неколико дана пред погибију каплар Страхиња Нушић – Бан. Писмо је намењено оцу, Браниславу Нушићу:
„Драги Аго, не жали за мене. Ја сам пао на бранику отаџбине за остварење оних великих наших идеала које смо сви ми сложно проповедали… Не кажем да ми није жао што сам погинуо. Осећао сам, штавише, да бих могао будућој Србији корисно да послужим. Али… Таква је судбина! Твој син Бан“Нису само синови сељака и занатлија тада мобилисани у ђачки батаљон.Међу 1.300 каплара била су и деца министара, професора, лекара, свештеника, официра- Љубе Давидовића, Андре Николића, Јаше Продановића, Петра Перуничића.
„Кад наређује Србија, наредба важи за све“, остала је порука Андре Николића, министра и председника Народне скупштине, који је у рат послао оба сина, Душана и Радивоја, студенте права. Ниједан се није вратио. Син, јединац Љубе Давидовића, Миодраг, страдао је у пробоју Солунског фронта.
То је једини пример у историји света да једна држава, малена Србија, шаље у рат, искључиво у борбене јединице, свој цвет. Своју будућност. Целокупну интелектуалну омладину, као последњу наду за спас своје земље. Да су други народи у своје трајање могли да упишу легенду о 1.300 каплара, она би била на пиједесталу. Свако име, сваки гроб, сијао би као сунце“, каже Ненад Љубинковић, потомак Милана Јањушевића, једног из батаљона бесмртних.
„Наши гробови готово се и не знају. А тамо где се знају, више их поштују и о њима брину странци него ми сами. Можда је у томе одговор зашто смо, данас, ту где јесмо.“
И још једна кратка заборављена Нушићева поука:
Српска децо што множити знате!
Из овога поуку имате:
У Србији прилике су таке
Бабе славе, презиру јунаке
Зато и ви не мучите се џабе
Српска децо постаните бабе!
( или постаните „академици“- прим. аутора)

Opširnije
18 okt
0

Srpstvo u pesničkom delu Petra Drugog Petrovića Njegoša

Pripremio: prof. dr. Svetozar Stijović

Tri posvete kao tri bisera
Prva govori o autoru i Crnoj Gori u Srpstvu(*), a dve druge o stubovima na kojima Njegoš temelji srpsku nacionalnu misao — Karađorđu, caru Dušanu i Milošu Obiliću.
Ova tema osnova je velikog Njegoševog dela. Zbog toga će pažnja pre svega biti usmerena na činjenice, a one na najbolji način govore i o Njegošu i o njegovom SRPSTVU — imajući u vidu ovaj pojam i kao „svojstva i osobine srpskog naroda”, odnosno „duh Srba” (srpstvo), i kao zbirnu imenicu Srbi (Srpstvo). I odmah valja istaći: pesnik nacionalnu misao temelji na Obiliću i Kosovu, Karađorđu, caru Dušanu i drugim ličnostima iz srpske istorije, a pojmom Srpstvo (u značenju Srbi) obuhvata pripadnike srpskoga naroda iz svih njegovih krajeva. Naziv, dakle, po plemenu, kraju ili oblasti ne znači ništa drugo nego konkretno imenovanje u okviru Srpstva.
Tema možda nalaže da se počne od posveta Njegoševih dela.
Zbirku Pustinjak cetinski, potpisanu sa „Vladika crnogorski Petar Petrović” i objavljenu 1834. godine, autor je posvetio srpskom rodu, i ova kratka posveta najbolje govori o Njegoševom odnosu prema Srpstvu i mestu pesnika i Crne Gore u njemu:
Srbin srpskom rodu svome
ovo djelce posvećuje.
njegovo je sitno cv'jeće
po livadi pravoj Srpstva
i uzraslo i pobrato
i u v'jenac rodu dato.
Kao da je veliki pesnik znao da će biti i takvih potomaka koji će ne samo sebe izdvajati iz Srpstva nego pokušavati da to čine i sa precima — prvu svoju zbirku pesama posvetio je kao „Srbin srpskom rodu svome”, a svoju Crnu Goru, u kojoj je delo nastalo, nazvao „livadom pravom Srpstva”. Njegošu je, treba i to pomenuti, kada je ova zbirka pesama izašla iz štampe bilo 20 godina.
Luču mikrokozma, svoje najveće filozofsko delo (1845), Njegoš je posvetio svom učitelju Simi Milutinoviću, kojega naziva „srpskim piscem nebom osijanim” i „divnim pjevcem srpske narodnosti” i od kojeg traži uzdizanje srpskih veličina i osudu „bogomrskih srpstva otpadnika”:
Ja od tebe jošte mnogo ištem:
da postaviš u plamteće vrste,
pred očima Srpstva i Slavjanstva,
Obilića, Đorđa i Dušana,
i jošt koga srpskoga heroja:
da progrmiš hulom strahovitom
na Vujicu, Vuka, Vukašina,
bogomrske Srpstva otpadnike —
zloća njima mrači ime Srba,
tartar im je nakaza malena!
(stihovi 191-200)

Svoje najveće delo, Gorski vijenac (1847), Njegoš je posvetio „prahu oca Srbije”, to jest Karađorđu, dižući vođu Prvog srpskog ustanka u vrh savremenih evropskih ratnih velikana. U samom nabrajanju „osam Beloninih blizanacah” (Napoleon, Karlo, Bliher, knez Velington i Suvorov, Karađorđe, bič tirjanah i Švarcerberg i Kutuzov) jedino Velington i Karađorđe imaju odrednice uz ime: prvi titulu knez — oznaku visokog dostojanstvenika u najvišim vojnim dužnostima u zemlji, a drugi epitet „bič tirjanah” — najviše odličje i za „lafa iz grmena velikoga”, a nekmoli iz onakvoga kakva je bila ondašnja Srbija, i to suprotstavljena onakvom tiraninu. Njegošev „topolski heroj” je besmrtan. Na njegovom putu su „sve prepone”, ali on stiže do velikog cilja:
diže narod, krsti zemlju, a varvarske lance sruši,
iz mrtvijeh Srba dozva, dunu život srpskoj duši.
(15-16).
Karađorđe je Njegoševa vizija Srbina od kojeg se „Stambol trese”, pred kojim se „faraona istočnoga mrznu sile” i čijim su se viteštvom „srpske mišce opojile”. Pesnik vođu Prvog srpskog ustanka vidi ne samo kao večiti uzor Srbima nego i kao besmrtnika čije će delo vreme činiti sve većim:
Plam će vječno životvorni blistat Srbu tvoje zublje,
sve će sjajni i čudesni u vjekove bivat dublje.
(33-34).
U ovoj posveti, kao i u onoj Simi Milutinoviću, pomenuti su i Dušan i Obilić (Zna Dušana rodit Srpka, zna dojiti Obilić — 35), ali ovde i ruski knez Požarski, oslobodilac Moskve od Poljaka 1612. godine, s kojim se porede „divotnici i plemići” koje „Srpkinje sada rađu” i zbog kojih „blagorodstvom Srpstvo diše”, jer su Srbi zavet ispunili. Naravno, suprotno Karađorđu stoje naš Vukašin, ruski Boris Godunov, rimski Pizon i mikejski Egist, kako bi Karađorđev lik bio svetliji i kako bi poruka Srpstvu bila jasnija.
Sve tri ove posvete biseri su Njegoševe nacionalne ideje, s tim što prva govori o autoru i Crnoj Gori u Srpstvu, a dve druge o stubovima na kojima Njegoš temelji srpsku nacionalnu misao (Karađorđe, car Dušan i Obilić) i „bogomrskim Srpstva otpadnicima” (Vujica Vulićević, Vuk Branković i Vukašin Mrnjavčević, druga, odnosno Vukašin, treća), koje valja pominjati i proklinjati, kako bi na-rodu služili kao zla opomena. Naravno, na Njegoševo srpstvo uticali su, pre svega, Njegošev stric Petar Prvi i Njegošev učitelj Sima Milutinović, kao što su na Njegošev pogled na istorijske ličnosti uticali narodna epika i predanje, o čemu svedoči pesnikov odnos prema Vuku i Vukašinu.

Svoje treće veliko delo Lažni car Šćepan Mali (napisano 1847, a objavljeno 1851), Njegoš nikome nije posvetio. Ono, međutim, počinje dozivanjem nekadašnje srpske slave stihovima koje serdar Vukale, oslonjen na mač, govori u znak dobrodošlice Šćepanu:
Veseli se prahu Nemanjića,
Nemanjića i Grebljanovića,
jer će vaše krune zasijati
kako jarko sunce na istoku,
znamena se vaša razvijati
nad velike vaše razvaline,
poteći će krvave rijeke
od nečiste krvi agarjanske,
oprat Srbu ljagu sa obraza.
Otvorte se, viteške grobnice,
sama slavo, samo pribježište
po Kosovu srpskijeh junakah,
evo zore na vaše bregove
da nam opštu obasja svetinju
i amanet naše narodnosti.
Sad propojte, Visoki Dečani
i lijepa lavro Studenice,
sveti spomen iz vječne čitule
za slobodu padšim junacima.
Združite se, gromi i potresi,
zemlji srpskoj drugo lice dajte,
e nečistom nogom okaljata.
Pesnik se obraća Nemanjićima i „Grebljanoviću”, odnosno pokoljenju kroz čije će podvige zasijati njihove krune, i nemanjićkim lavrama — najvišoj i najstarijoj, i očekuje da će „gromi i potresi”, odnosno borba novih vitezova, „zemlji srpskoj drugo lice dati”, to jest osloboditi Srpstvo i vratiti mu dostojanstvo.
Početni stihovi Lažnog cara Šćepana Malog, dakle, služe srpskoj nacionalnoj ideji — oslobođenju Srpstva i konstituisanju nacije, i ponavljaju raniju Njegoševu misao o Crnoj Gori, da je ona pribežište srpskih junaka posle Kosovske bitke — misao najlepše izražena u Gorskom vijencu stihovima
Što uteče ispod sablje turske,
što na vjeru pravu ne pohuli,
što se ne hće u lance vezati,
to se zbježa u ove planine
da ginemo i krv prolivamo,
da junački amanet čuvamo,
divno ime i svetu svobodu.
(262-268),
ali još ranije vrlo jasno u Svobodijadi (delu od deset pesama koje opeva bojeve Crnogoraca s Turcima, Mlečanima i Francuzima od 1711. do 1813. godine, napisanom 1835, a štampanom posle autorove smrti, 1855):
Savjet majke, oca — d'jete
ka prirodno k sebe prima;
đe god vitez osobiti
po kosovskom tužnom boju
od Srpkinje porodi se
kojeg Turstvo ne ugrabi,
svaki kuću, oca, majku —
sve ostavi, pa pobježe
u savito krvlju gnjezdo,
đe svobode iskra sjaše.
(Pjesma prva, stihovi 144-153).
Uz ove stihove valja citirati i deo Njegoševog pisma Osman-paši Skopljaku pisanog 5. oktobra 1847. godine na Cetinju: „Kada je Bajazet (Ilberim nazvani) Bosnu pokorio i kada su divlje orde azijatske naše maleno, no junačko carstvo razrušile, onda su moji preci i jošte neke odabrane familije, koje nijesu tu poginule od Turaka, ostavili svoje otačestvo i u ovijem gorama utekli” (Celokupna dela Petra II Petrovića Njegoša, IV izdanje, knjiga šesta: Izabrana pisma, Beograd, 1975, 151).

Crnu Goru kao „pribježište srpskijeh junakah” posle Kosovske bitke vide, inače, još neki srpski pesnici, Njegoševi savremenici i skori sledbenici, a za primer je dovoljno navesti nekoliko stihova iz Puta Branka Radičevića, iz onog dela gde se govori o stvaranju sveta i gde se do vrhunca glorifikuje Njegoševa Crna Gora, naravno — u okviru Srpstva:
Ispadoše brda svekolika,
načini se jedina gomila,
načini se ona srpska dika,
dika srpska Crna Gora mila.
Crna Goro, ponosito stenje,
krune srpske ti drago kamenje,
uspomeno prebeloga danka,
kog se seća Srbin kao sanka!
Kada glednem tvoje stene divne
srce mlado u meneka živne,
jera ovde poslije Kosova
Sunce srpsko granulo iznova,
očistila s’ ona velja bruka
što okalja Srbina sa Vuka.
Kad je ono srpskom orlu krila
na Kosovu sreća salomila
na ovi je kamen se vrletan
odonuda dovukao sjetan,
pa je ovde krila obadvoja
blizu neba izlečio svoja,
sa neba i rosom zalivao,
munjom vitom krila zavijao,
povratio zdravlje i veselje,
pa udrio u bojeve velje,
oh bojeva donde neviđeni!
oh klanaca krvlju obliveni!
Gledaj desno, o pogledaj levo,
svuda ljuti bojak i kreševo,
tako brate od Kosova danka
boj se težak bije bez prestanka,
sve od jutra od mrkloga mraka
zveka noža i cika pušaka,
niza klance Crnogorac vrvi,
jo Turčinu što udara prvi!
(Branko Radičević, Pesme, Novi Sad 1993, 93-94).
U Svobodijadi, delu bez posvete, Njegoš se obraća „neba šćeri” sledećim stihovima:
Daj mi pjevat slavna djela
otačastva braniteljah,
njih junaštva kazat falna
od nestanja srpskog carstva,
koji krvcu kako vodu
vječno liše, i sad liju,
za obranu i svobodu
neprestano boje biju;
koji roda slavu bojnu
sačuvaše i digoše
ispod nogah varvarskijeh
hukom sjajna oružija.
(Pjesma prva, st. 10-21).
Delo, dakle, počinje „od nestanja srpskog carstva” i ističe „Vidovdan, danak strašni”, Kosovski boj, Lazara, Miloša, ugašenu sveću Srpstva, „potomke Slavjanove” i „vojnike Dušanove” u ropstvu, a zatim se pesnik kosovskim junacima obraća sledećim stihovima:
Obiliću i Točlica,
Kosančiću, Jugovići,
srećni li ste, vitezovi,
jer u boju kosovskome
svikolici pogiboste
za obranu otačastva,
da očima ne gledate
narod srpski podjarmeni
đe uzdiše i đe plače,
a u plaču vas klikuje
da g’ puštite, odrešite
iz sindžira nesnosnoga,
u koji ga Osman sveza.
(Pjesma prva, 105-117).
Početak Svobodijade, vidi se iz rečenog i citiranih stihova, opšti je pogled na Srpstvo i uvod u ratne događaje Crnogoraca — vođene u „diki srpskoj Crnoj Gori miloj”, kako bi rekao Branko Radičević, i za nju i za Srpstvo u celini.

Njegoševim srpstvom odlikuje se i Njegoševa antologija Ogledalo srpsko, posvećena seni Aleksandra Puškina, ali tek pošto je ukrašena Karađorđevom slikom — knjiga sastavljena od junačkih pesama iz novije istorije Crne Gore (neke od njih napisao je sam antologičar, neke njegov stric Petar Prvi, dok se mnogima ne znaju autori i sakupljači) i Srbije (ove pesme „o besmrtnim podvizima knjaza i izbavitelja Srbije Karađorđa i njegovijeh hrabrijeh vojvodah prepisane su iz pjesmarice već pečatane” — (Celokupna dela Petra II Petrovića Njegoša, IV izdanje, knjiga peta: Ogledalo srpsko, Beograd 1975, 11).
Njegošev odnos prema Srpstvu vidi se u samom naslovu, svakako antologičarevom, Ogledalo srpsko, u čijem sadržaju pokoljenja treba da nalaze nadahnuće i da se u njemu ogledaju.
Celokupno Njegoševo pesničko delo prožeto je, bez svake sumnje, srpstvom, koje je u funkciji konstituisanja nacionalne ideologije. Već u Novoj pjesmi crnogorskoj o vojni Rusah i Turakah početoj u 1828. godu (druga Njegoševa pesma, koju je napisao dečak u šesnaestoj godini) veliča se „novi car srpski Đorđije” — „desna ruka” ruskoga cara Nikolaja Prvoga, koji se, to jest Karađorđe, u pesmi Zarobljen Crnogorac od vile naziva „ogledalom Srpstva” i „Marsom srpskim i mladim Febom”. U ovoj pesmi je, inače, naznačena tema oslobođenja Srpstva i uloga Crne Gore u njemu, koja će ispunjavati sva Njegoševa dela. Ovde se, u ovoj takođe početničkoj pesmi, pored Karađorđa, pominju „mater Srbija”, Dušan, koji je „u vječnost preminuo”, „krv potomka velikog Nemanje” i „slavoljubna ruka Vukašina”, koja je „zaklala mlada vjencenosca srpska”, a zatim Carev Laz, Vrtijeljka, Meki Do, Kčevo, Trnjine i druga ogledala crnogorskih mišica u bojevima s Turcima. Karađorđa, inače, Njegoš slavi i u pesmama Sablji besmrtnoga vožda (knjaza) Karađorđija i Pod slikom Karađorđevom (Samo ime Karađorđe/ kad Srbinu na um dođe,/ zaplamti se krv u grudi,/ junačko se srce budi.), a pominje ga i u pesmi Lovćenu i pripoveci Žitije Mrđena Nesretnikovića.
U svakom slučaju, Njegoševo srpstvo je najizraženije u Gorskom Vijencu, gde je do tančina prožeto kosovskim mitom, o čemu je veoma iscrpno, ubedljivo i nadahnuto nedavno pisao Milosav Babović (Kosovski mit u Njegoševom „Gorskom vijencu”, Zbornik Matice srpske za slavistiku, Novi Sad 1990 — knj. 38, 7-19).
Već u prvom monologu vladike Danila pominju se pad srpske zemlje u ropstvo i srce Obilića, a prvo kolo počinje stihom „Bog se dragi na Srbe razljuti”, da bi se zatim nabrojali uzroci srpskih nesreća i izreklo prokletstvo neslozi i izdaji. Ovde, u prvom kolu, caruje kosovski mit i sija Miloševa pravda, a simbol Kosova, Obilić, izranja u najuzvišenijoj odi vitezu i junaštvu:
O Miloše, ko ti ne zavidi?
Ti si žertva blagorodnog čuvstva,
voinstveni genij svemogući,
grom stravični te krune razdraba!
Veličestvo viteške ti duše
nadmašuje besmrtne podvige
divne Sparte i velikog Rima;
sva viteštva njina blistatelna
tvoja gorda mišca pomračuje.
Šta Leonid oće i Scevola
kad Obilić stane na poprište?
Ova mišca jednijem udarom
prestol sruši a tartar uzdrma.
(224-236).
Teško je komentarisati ove stihove, ali valja reći da Njegoš u ovom delu Gorskog vijenca, i uopšte, Obilića diže iznad svega pozantog u heroici.
Ko u Miloša gleda „bliješte mu oči”; da je Miloš ostao „sam na srijedi”, s „oba pobratima”, danas bi „Srbin Srbom bio”; Njegoševi junaci „krstu služe a Milošem žive”, kunu se „vjerom Obilića” i sanjaju kako Obilić „na bijela hata ka na vilu” proleće „preko ravna Polja Cetinskoga”; izrodima se postavlja pitanje:
Kuda ćete s kletvom prađedovskom?
su čim ćete izać pred Miloša
i pred druge srpske vitezove,
koji žive doklen sunca grije?
(75-78).
Kosovo je jasna međa i opšta mera. Nesreće se broje od njega, a Miloš i Vuk („pogano koljeno”) simboli su podviga i izdajstva. Kosovo je „grdno sudilište”, čiju nesreću najbolje simbolizuje pretvaranje „šćeri Lazarevih” u kukavice.Kosovo je mera, pre svega junaštva, ali i precizna vremenska međa:
Mićunović i zbori i tvori!
Srpkinja ga jošt rađala nije
od Kosova, a ni prijed njega!
(392-394).
Njegoš je na specifičan način definisao i prostor Srpstva, dajući ga kroz „spomen”, to jest pomen igumana Stefana, posle istrage poturica:
Čuj, narode, svi skinite kape!
Hoću spomen da činim dušama
vitezovah našega naroda;
danas će im najmilije biti,
od Kosova nigda kao danas.
Vjerne sluge pomjani gospodi,
vladaoce, ma tvoje robove:
nepobjednog mladoga Dušana,
Obilića, Kastriota Đura,
Zrinovića, Ivana, Milana,
Strahinića, Relju Krilatoga,
Crnoviće Iva i Uroša,
Cmiljanića, vojvodu Momčila,
Jankovića, devet Jugovićah
i Novaka poradi halaka,
i ostale naše vitezove!
Na nebu im duše carovale
ka im ime na zemlji caruje!
(2648-2665).
Ima danas, suprotno svim činjenicama, mišljenja da kod Njegoša srpstvo znači pravoslavlje. Umesto komentara valja samo citirati stihove iz Lažnog cara Šćepana Malog, kada iguman Cetinjskog manastira Teodosija Mrkojević obrazlaže knjazu Dolgorukovu da Crnogorcima nije lako dići ustanak protiv Turaka i podići ostalu braću i susede na Balkanu:
Kako bismo mi to uradili
bez pomoći nekoga drugoga
kad Bošnjaci, naša rodna braća,
slijepi su te ne vide ništa?
Kuran im je oči izvadio,
kuran im je obraz ocrnio;
kod njih nejma duše ni obraza
koji ne bi za kuran umro.
To je njina kukavna svetinja.
O svobodi i o narodnosti
u njih niko ponjatija nejma;
u grob su ih obje sahranili.
(Djejstvije četvrto 272-283)
i dalje:
Mi smo Srbi narod najnesrećni:
svaki Srbin koji se prevjeri —
prosto vjeru što zagrli drugu,
no mu prosto ne bilo pred bogom
što ocrni obraz pred svijetom,
te se zvati Srbinom ne hoće.
Ovo ti je Srbe iskobilo,
robovima tuđim učinilo
(Djejstvije četvrto 318-325).
Valja ovde dodati dva detalja van Njegoševog književnog dela: Njegoš je svojim junacima ustanovio Medalju Obilića, a Crnogorcima dao nacrt najsrpskije kape: sa crninom u znak žalosti za Kosovom i crvenom ravnom čohom — simbolom krvave kosovske ravnice, čiji ograđeni kutak sa pet zlatnih žica i grbom Nemanjića u sredini simbolizuje pet vekova borbe Crnogoraca za slobodu i vaskrs Srpstva. (v. i Milosav Babović, n.d., 18). I ovo je veliki pesnik činio s ciljem da, poput vrtijeljskih junaka i Jugovića, nikad Srbin ne izda Srbina, da se vrati izgubljeno i da se tvrdo stane na zemlji koja je posrnula na Kosovu.
Njegoš je srpstvo poneo iz kuće, s Njeguša, iz Katunske nahije i ondašnje Crne Gore i oplemenjivao ga čitavog života, od detinjstva, slušajući strica Petra Prvog i učitelja Simu Milutinovića, do smrti, čitajući narodnu epiku i prateći predanja, i, što je najvažnije, dižući sve na najviši nivo i ogledajući svoje junake u kosovskom ogledalu i staroj srpskoj slavi. njegovo delo najdograđenija je ideja srpske nacionalne misli i slobode, a njegova Crna Gora prihvaćena je u ranijoj srpskoj književnosti kao „dika srpska”, što je već posvedočeno Radičevićevim stihovima iz Puta i što valja potkrepiti citatim iz Zmajeve glose Crnogorcu i Nenadovićeve Grude zemlje.
Zmaj, upotrebivši prva četiri Brankova stiha iz Kola (od ukupno šest, što je najviše dato jednom Srbinu u ovoj popularnoj pesmi) za krajeve svojih strofa, i prilagodivši četvrti za opštesrpsku slavu Crnogorca, kaže:
Mnogi tražeć’ pustu slavu,
u sramni su ambiz pali,
tebe slava sama traži,
Crnogorče, care mali!
Ti slobodu tamo štitiš
na vrletni’ kamivali’,
ko ti za to ime ne zna,
ko te ovde još ne hvali!
Narodi se žure meti,
a ti letiš da pretečeš;
kad sloboda zajaukne,
mačem biješ, mačem sečeš?
Sretna majka, što te rodi,
sretan narod, što te ima,
mačem sebi, — al’ ne sebi,
blago tečeš nama svima!
(Pevanija Zmaj-Jovana Jovanovića, u Novome Sadu, 1879, 117).
A Ljuba Nenadović, oduševljen Vučedolskom bitkom, odmah, 1876. godine, bezgranično glorifikuje Crnogorce i Crnu Goru u već pomenutoj pesmi Gruda zemlje, odakle je dovoljno citirati po nekoliko stihova o Crnoj Gori, Crnogorcima, knjazu Nikoli, grudi crnogorske zemlje i nevoljama koje od nje snalaze turskoga cara Murata:
Ono care nije zemlja
Kao što su zemlje druge,
Već gradovi od kamenja,
Nigde staze, nigde struge.
Ona zemlja što god rodi,
To je samo junak pravi:
Živi, slavi i slobodi,
Svud pobedi gde se javi.
Ono, care, nisu ljudi
Kao što je svet ostali;
Već zmajevi to su ljuti,
Od kojih se nebo pali.
Knez Nikola, care, nije
Ko’ kraljevi drugi što su;
Kao or'o on se vije,
Kad se za njim vojska osu.
Da si otkud, care, bio
Na krvavom Vučjen Dolu,
Ti se ne bi ustavio,
Ni u samom tvom Stambolu.
Tu bih, care, pao i ja,
Da ne beše jednog čuda:
Sačuva me hamajlija,
— Crnogorske zemlje gruda.
Pa izvadi iz nedara
Jednu grudu crne zemlje:
Pred noge je caru baci,
Da je vidi car od želje.
Car se trže i povika:
„Ne dajte me, — sad me spas'te”
Ne vidite l’, kako gruda,
Strahovito brzo raste?
Uklon'te je ispred mene,
Groznica me od nje hvata;
Gle! — svi ćemo pogoreti,
Eto iz nje seva vatra.
— Na tu viku, sa svih strana
Dotrčaše sluge hitre,
I baciše onu grudu
U talase morske bistre.
Al’ se diže strašna bura,
Zaljulja se sinje more;
Zamuti ga gruda zemlje, —
Gruda zemlje Crne Gore.
Zatrepteše sve obale
Od tutnjave i od jeke:
Zadrma se sva Evropa,
I Azija čak do Meke.
A kroz Stambol na sve strane
Telal viče k'o nikada:
„Sultan Murat poludeo, —
Sultan Hamid car je sada”.
(Celokupna dela Ljubomira P. Nenadovića, Beograd 1893, sveska treća 33-37).
U krajnjem zaključku može se reći da srpska nacionalna ideja nigde nije tako izražena kao u Njegoševom pesničkom delu. Njegošev Gorski vijenac je najsrpskije delo i s pravom se može nazivati i srpskom biblijom i svojevrsnim srpskim manifestom, u koji je veliki pesnik ugradio, bez ostatka, svoju Crnu Goru, onu koja je vekovima pobeđivala i koja će i dalje pobeđivati sve „tmuše” koje se naprežu da je iščupaju iz Srpstva.

Opširnije
22 sep
0

IZDISAJNI GLAS SRPSKE ZAJEDNICE

Tu, pod alpskim hladnim vrhovima još treperi i kuca srpsko srce, iako svakim danom sve više i više slabi, uzimajući poslednje atome snage jedinoj porobljenoj zajednici demokratske Evrope.
Sve od prvog dana nezavisnosti evropske “demokratske” Slovenije, njene pojedine institucije sprovode zločin u obliku asimilacije, diskriminacije i uništavanja srpske zajednice. Smišljenom i ciljanom strategijom, sasijecanjem u korenu prava Srba u Sloveniji. Nemilosrdne udare trpe svi slojevi srpske zajednice. Ostati Srbin i napredovati u slovenskom društvu je postala nemoguća misija. Kao neizlječiva bolest napadaju srpski identitet, jezik, kulturu i vjeru, a sve to pod okriljem zakona i ustava republike Slovenije.
Iskoristivši nemoć naše matične države Srbije, korumpiranih političkih frakcija i cjelokupne političke situacije, pojedinci iz vladajućih struktura Slovenske političke scene nemaju milosti prema srpskoj zajednici. Prvi udarac zadaju takozvanim “slučajem izbrisanih” gdje iz evidencije slovenskih državljana brišu hiljade Srba. Uskraćujući im pravo na zapošljavanje, penzije, socijalno i sve vidove normalnog života, dajući do znanja svima onima koji se protive svom izumiranju da neće imati milosti. Posledice takvog podmuklog djelovanja ostavljaju dalekosežne posledice na srpsku zajednicu u Sloveniji. Ohrabreni činjenicom da je srpska zajednica u Sloveniji nezaštićena, nastavljaju još energičnije, imajući u vidu potpuni slom i nestanak cijele jedne zajednice. Medijskom propagandom i ličnim prijetnjama okreću do juče bratski slovenski narod protiv srpskog naroda, stvarajući atmosferu linča i netrpeljivosti. Srbi neorganizovano pokušavaju da pruže otpor u smislu važećih slovenačkih zakona i demokratskih postupaka, ali pojedinci završavaju u zatvorima pod sumnjivim montiranim optužnicama. Takvim nastupanjem hipotetično sijeku glave srpskoj intelektualnoj eliti u Sloveniji, šaljući drugima poruku da će završiti na isti način.
Slučaj “ljubljanskih štediša” je još jedan u nizu smišljenih udara na ionako osakaćenu srpsku zajednicu. Novoizabrani demokratski lideri Slovenije po isprobanom udbaškom receptu, a u sprezi sa kriminalnim bankarskim službenicima, otimaju novac, koji je mukom i znojem zarađen srpskim rukama. Ostavljajući cijele porodice u teškoj finansijskoj situaciji, nastavljaju sa robovlasničkom politikom prema srpskoj zajednici. Kako bi zaokružili finansijski napad, ne dozvoljavaju Srbima da se zapošljavaju, dijele neopravdane otkaze i onima koji ostaju da rade, ne dozvoljavaju bilo kakvo napredovanje i usavršavanje. Kao nekad, u vreme Austrougarske monarhije, svi koji se odreknu svog srpskog identiteta dobijaju privilegije i povlastice. Može se zaključiti, činjenično govoreći, da kolektivna i pojedinačna prava srpske zajednice, svakog minuta mogu da prestanu postojati. Hipotetični poziv na uzbunu je i popis stanovništa proveden 2011. godine, kada se više nismo mogli ni izjasniti kao Srbi.
Znajući šta predstavlja pravoslavna vjera, vlastodržci Slovenije svoj mač nepravde okreću prema srpskoj pravoslavnoj crkvi. Mitropolija zagrebačko-ljubljanska sa sjedištem u Zagrebu, udruženim djelovanjem hrvatskih i slovenačkih vladinih i vjerskih institucija, preživljava na aparatima. Takvo stanje mitropolije ima za posledicu neodrživo stanje u svim pravoslavnim parohijama na prostorima Republike Slovenije. Prepušteni, manje više, sami sebi, pravoslavni parohi nadljudskim moćima pokušavaju da održe na životu pravoslavni način vjerovanja, međutim pojedine parohije se gase, ostavljajući za sobom prazne prostorije crkve i zvona koja nikada više neće zazvoniti (Bela Krajina). Kakvo je stanje pravoslavne crkve u Sloveniji najbolje oslikava grafit koji preko deset godina stoji na iznajmljenoj katoličkoj crkvi u Celju u kojoj se održava pravoslavna liturgija, riječ koja je svima nama urezana u srce i dušu (Jasenovac). Pored svega navedenog, suvišno je pričati da niti jedan jedini kamen nove pravoslavne crkve nije postavljen, inicijative postoje, ali volje slovenskih vlastodržaca nema.
Da bi spriječili političko organizovanje Srba, koje bi jedino moglo da se odupre ovom političkom progonu, u svoje političke redove vrbuju ljude sa srpskim imenima i prezimenima. Stvarajući iluziju da su to Srbi koji se bore za interes srpske zajednice, praktički prisvajaju srpsko glasačko tjelo okrećući ga direktno protiv srpske zajednice. Uz pomoć pounijaćenih Srba vrše dodatni pritisak na preostalo srpsko življe, koje je odlučilo da bez borbe neće podleći ovakvom nezapamćenom političkom progonu u savremenoj Evropi. Jedini od onih koji se neće predati je i svakako Savez srpske dijaspore Slovenije.
Savez srpske dijaspore Slovenije, svojim osnivanjem predstavlja poslednji bedem potpunom uništavanju srpske zajednice. Duži niz godina, o njegov živi štit se razbijaju horde zlikovaca koje neumoljivo kidišu na srpsku zajednicu. Voleći svoje, a poštujući druge, istinom i pravdom pronalazimo način da zaštitimo bar osnovne vrijednosti srpskog identiteta, kulture i jezika. I ako savez, koji jedini dostojanstveno zastupa interese srpske zajednice u Sloveniji nije opredjeljen da se bavi politikom, politika je kao što vidite iz gore navedenog, odlučila da se pozabavi savezom i svim onim vrijednostima koja zastupa savez. Kao sve dosadašnje izazove i ovaj smo prihvatili, odlučni da hipotetički pobjedimo u ovom nametnutnom političkom ratu. Svjesni odgovornosti koju smo preuzeli na sebe, savez je uz pomoć prijatelja donio istorijsku odluku o formiranju prve srpske stranke u Sloveniji.
Socijalna stranka Srba Slovenije, upravo iz poštovanja prema drugima, sve gore socijalne stiske u kojoj se nalaze svi građani Slovenije, neodrživosti normalnog života srpske zajednice, i nosi takvo ime. Pred nama je postavljen ultimatum, poslat od dijela one korumpirane slovenačke političe elite, sažet u dvije riječi i jednog izbora, USTATI ILI ODUSTATI. Nije bilo dvoumljenja, a na opšte zaprepašćenje svih onih koji su mislili da smo na izdisaju, USTALI SMO, ojačali bedem i više nego odlučni spremili se za nove izazove. Iako put kojim gazimo nije posut ružama, vjerujemo u sve one poštene građane Slovenije da će prepoznati novu političku misao kao jedini izbor dostojan svakog slobodnog čovjeka.
Savez srpske dijaspore Slovenije, potpredsednik SSDS David Tepić

Opširnije
22 sep
0

Mrziteljstvo velikih i ponos malih

Sreća. Kako je definisati? Je li to ona koja dolazi iz srca ili ona koja se glumi? Biti srećan znači biti iskren.Radovati se malim stvarima, najobičnijim i znati iskazati taj osjećaj.
Sreća koja se glumi je nešto drugo. Ona može biti kupljena, prodata, sa njom se može mešetariti, ali nije sreća. Ona nije na bankovnim računima pokorivača sudbina.Ona ne stanuje u srcu, ona nije u kisjelom, neprirodnom, neiskrenom osmijehu, praznim beskrvnim ljušturama.
Sreća je drugačija velikih i malih. Veliki još tragaju za srećom, oni su bezsrećni. I u tom zaludnom lutanju ka sebi, da spoznaju suštinu vlastitog bića, oni mrze sreću malih. Mali ne mogu za velike biti srećni.Oni ne smiju biti srećni.
Veliki ne razumiju taj drhtaj srećice koji zapljusne miloštom male. Njima je neshvatljivo da mali ne pate za takvom srećom, kupljenom ljubavlju, otuđenjem i beznadnom vizijom postojanja.
Mali su nepoželjni sa svojom radošću za svečane lože i laži velikih.
Svijet postaje pozornica gdje veliki demonstriraju svoju moć, i gdje svoje frustracije i tjeskobe iživljavaju nad malim i bespomoćnim.
Svijet je nimalo nježna, robustna šekspirovska pozornica, gdje veliki krvožedno ištu dušu malima i sišu je svojim mrziteljstvom i sebičnošću.
IZLAZAK S.U toj areni gledamo nabildovane steroidne nakaze, ili feminizirane „ ljepotane“ (ali iz reda velikih) i hrabre, ponosne vitezove, najplemenitijeg kova , koji prkose nadobudnim svjetskim gospočićima koji sa čuđenjem i zavidnošću prate uspjehe malih, ali časnih ratnika, pobjeditelja i istinskih šampiona.
Mali savladavaju velike jer se bore za svoju čast, svoje pravo da budu slobodni.
Mali koji imaju svoju pamtljivu istoriju, jezik, pismo.
Mali koji pomjeraju granice, dostižu nemoguće.
O tužni, veliki.
O mali sretni.
I onda taman kad sa našom malom srećom malih prodišu nam sva čula, čujemo da bi neki da nas uvedu kod velikih, na neka rezervna vrata, da budemo nijeme, nesrećne, histerične kreature i da se povinujemo pravilima velikih.
Veliki ne vole da igra prestane i da čestitaju boljem. Oni bi da igraju do iznemoglosti po notama njih, velikih , a malih u duši, jer bi i pobjede da zarobe malih.
Veliki kad im je dosadno(a uglavnom im je dosadno) izmišljaju šljašteće festivale, rijaliti pomame i razbludnosti i onda zakotrljaju jače, katkad grublje, katkad ciničnije, točak istorije, samo da se mali ne bi još malo poradovali, bar zeru.
I izmišljaju krize, krizice, katastrofice, istrebljenja tih tvrdoglavih malih.
Veliki imaju velike topove. Veliki imaju velike avione,velike bum-dum rakete.
Veliki neprestano razvijaju ratnu industriju po grbači malih.
Veliki zbog svog nezadovoljstva genocidiraju male.
Veliki kažu da je to kolateralna šteta.
Veliki imaju farmaceutske laboratorijske trovaonice.
Veliki daju malima velike vakcine, da bi mali bili još manji, toliko mali da se ne vide.
Mali se kao svijeća na vjetru batrgaju.
Mali bi samo da ostanu mali, ali svoji.
Veliki ne daju malima da budu svoji.
Veliki postaju nervozni kad gube, a gube.
Veliki kiselkasto aplaudiraju sportskim podvizima ,intelektualnim izumima, bravurama koje čine mali.
Veliki daju snagu malima naročito kada ih mrze.
Mali ne umiju da mrze i zato nijesu mali.
Mali su ratnici istrajavanja i trpljenja.
Mali hoće samo miran san.
Veliki ne spavaju, buncaju naduvenost i prezir.
Mali se nikada ne predaju.
I zato je uvijek toliko puno malih, a tako malo velikih, ma koliko bili veliki.
Mali su ljudi, veliki otmeni svijet je robotika.
Veliki imaju zlato, Nato.
Mali imaju svoj mali vrt.
Mali ne bi u NATO.
Veliki im postavljaju zadatak“ Šta mali kažu na to.“
Mali neće na to odgovoriti.
Veliki im kažu još samo da na koje poglavlje odgovore i na to da apliciraju.
Mali se opiru: “ Šta ćemo na to sijelo?“
Veliki im zaprijete.Ili NA TO ili u brazdu!
I u malima ima onih koji bi da budu veliki pa naučeno kažu:“ Na to nemamo primjedbi.“
Na to bi sjutra pristali no ovi naši mali na to da idu neće pa neće.
Navadićemo ih mi na to.
A na to kad ih naviknemo, neće se više odvići.
Na to i računamo.
Mali kažu da na to nijesu mislili.
Veliki onda podviknu onima što bi da su veliki iz malih, direktivom: “Na to obratite pažnju. Na to i ni na šta drugo.“
„Mi sve činimo, na to nemojte da nam prebacujete.“
„Ali mi nećemo na to pristati – povikaše mali.“
I ponos, pravdoljublje, rodoljublje( o da , to je zabranjena riječ kod velikih) javi se kod malih, onaj lijepi inat koji nikada neće imati veliki.
„I zar se još nijeste odlučili na to? Pa to je usrećiteljstvo.“
„Ni na to, ni na ono. Neka hvala. Mi smo mali ali nijesmo nevaljali.“
I dok su se veliki iz malih unervozili, a neki bogme i uneredili, veliki šalju nove depeše, da slučajno na to ne bi zaboravili.
Mali otpisuju velikima. Na to ne pali trik.
Na to smo osjetljivi. Na to smo alergični. Neka smo mali, ali smo svoji mali.
Bolje biti svoj mali nego tuđi, neprepoznatljivi brojčić u raljma velikih.
I baš tu, između mrziteljstva velikih i malenih radosti malih, krije se obični život malih, često prosut, mučan do neprepoznavanja, izvitoperen, varljiv, ali njihov mali a opet veliki.
Veći od velikih.
Poštujte male. Mali su stvorili svijet.

U Podgorici, 14.9.2015. Mr. Slobodan M. Čurović Apis

Мрзитељство великих и понос малих

Срећа. Како је дефинисати? Је ли то она која долази из срца или она која се глуми? Бити срећан значи бити искрен.Радовати се малим стварима, најобичнијим и знати исказати тај осјећај.
Срећа која се глуми је нешто друго. Она може бити купљена, продата, са њом се може мешетарити, али није срећа. Она није на банковним рачунима покоривача судбина.Она не станује у срцу, она није у кисјелом, неприродном, неискреном осмијеху, празним бескрвним љуштурама.
Срећа је другачија великих и малих. Велики још трагају за срећом, они су безсрећни. И у том залудном лутању ка себи, да спознају суштину властитог бића, они мрзе срећу малих. Мали не могу за велике бити срећни.Они не смију бити срећни.
Велики не разумију тај дрхтај срећице који запљусне милоштом мале. Њима је несхватљиво да мали не пате за таквом срећом, купљеном љубављу, отуђењем и безнадном визијом постојања.
Мали су непожељни са својом радошћу за свечане ложе и лажи великих.
Свијет постаје позорница гдје велики демонстрирају своју моћ, и гдје своје фрустрације и тјескобе иживљавају над малим и беспомоћним.
Свијет је нимало њежна, робустна шекспировска позорница, гдје велики крвожедно ишту душу малима и сишу је својим мрзитељством и себичношћу.
У тој арени гледамо набилдоване стероидне наказе, или феминизиране „ љепотане“ ( али из реда великих) и храбре, поносне витезове, најплеменитијег кова , који пркосе надобудним свјетским госпочићима који са чуђењем и завидношћу прате успјехе малих, али часних ратника, побједитеља и истинских шампиона.
Мали савладавају велике јер се боре за своју част, своје право да буду слободни.
Мали који имају своју памтљиву историју, језик, писмо.
Мали који помјерају границе, достижу немогуће.
О тужни, велики.
О мали сретни.
И онда таман кад са нашом малом срећом малих продишу нам сва чула, чујемо да би неки да нас уведу код великих, на нека резервна врата, да будемо нијеме, несрећне, хистеричне креатуре и да се повинујемо правилима великих.
Велики не воле да игра престане и да честитају бољем. Они би да играју до изнемоглости по нотама њих, великих , а малих у души, јер би и побједе да заробе малих.
Велики кад им је досадно(а углавном им је досадно) измишљају шљаштеће фестивале, ријалити помаме и разблудности и онда закотрљају јаче, каткад грубље, каткад циничније, точак историје, само да се мали не би још мало порадовали, бар зеру.
И измишљају кризе, кризице, катастрофице, истребљења тих тврдоглавих малих.
Велики имају велике топове. Велики имају велике авионе,велике бум-дум ракете.
Велики непрестано развијају ратну индустрију по грбачи малих.
Велики због свог незадовољства геноцидирају мале.
Велики кажу да је то колатерална штета.
Велики имају фармацеутске лабораторијске троваонице.
Велики дају малима велике вакцине, да би мали били још мањи, толико мали да се не виде.
Мали се као свијећа на вјетру батргају.
Мали би само да остану мали, али своји.
Велики не дају малима да буду своји.
Велики постају нервозни кад губе, а губе.
Велики киселкасто аплаудирају спортским подвизима ,интелектуалним изумима, бравурама које чине мали.
Велики дају снагу малима нарочито када их мрзе.
Мали не умију да мрзе и зато нијесу мали.
Мали су ратници истрајавања и трпљења.
Мали хоће само миран сан.
Велики не спавају, бунцају надувеност и презир.
Мали се никада не предају.
И зато је увијек толико пуно малих, а тако мало великих, ма колико били велики.
Мали су људи, велики отмени свијет је роботика.
Велики имају злато, Нато.
Мали имају свој мали врт.
Мали не би у НАТО.
Велики им постављају задатак“ Шта мали кажу на то.“
Мали неће на то одговорити.
Велики им кажу још само да на које поглавље одговоре и на то да аплицирају.
Мали се опиру: “ Шта ћемо на то сијело?“
Велики им запријете.Или НА ТО или у бразду!
И у малима има оних који би да буду велики па научено кажу:“ На то немамо примједби.“
На то би сјутра пристали но ови наши мали на то да иду неће па неће.
Навадићемо их ми на то.
А на то кад их навикнемо, неће се више одвићи.
На то и рачунамо.
Мали кажу да на то нијесу мислили.
Велики онда подвикну онима што би да су велики из малих, директивом: “На то обратите пажњу. На то и ни на шта друго.“
„Ми све чинимо, на то немојте да нам пребацујете.“
„Али ми нећемо на то пристати – повикаше мали.“
И понос, правдољубље, родољубље( о да , то је забрањена ријеч код великих) јави се код малих, онај лијепи инат који никада неће имати велики.
„И зар се још нијесте одлучили на то? Па то је усрећитељство.“
„Ни на то, ни на оно. Нека хвала. Ми смо мали али нијесмо неваљали.“
И док су се велики из малих унервозили, а неки богме и унередили, велики шаљу нове депеше, да случајно на то не би заборавили.
Мали отписују великима. На то не пали трик.
На то смо осјетљиви. На то смо алергични. Нека смо мали, али смо своји мали.
Боље бити свој мали него туђи, непрепознатљиви бројчић у раљма великих.
И баш ту, између мрзитељства великих и малених радости малих, крије се обични живот малих, често просут, мучан до непрепознавања, извитоперен, варљив, али њихов мали а опет велики.
Већи од великих.
Поштујте мале. Мали су створили свијет.

У Подгорици, 14.9.2015. Мр. Слободан М. Чуровић Апис

Opširnije
16 sep
0

ZAŠTO POSTOJI AMBASADA SRBIJE U SLOVENIJI i šta radi njezin ambasador Aleksandar Radovanović

Posebno obaveštenje, članovima i prijateljima
Razgovarali smo danas (14.09. 2015) sa predstavnicom Ambasade Srbije u Ljubljani gospođom Stanom Končarević i saznali, da nisu ništa preduzimali oko događaja na Prešernovom trgu u Ljubljani 29.08.2015. Na osnovu navedenog, opravdano se pitamo – da li je to srpska Ambasada, a još manje čiji je njen ambasador Aleksandar Radovanović SSDS i koordinacija za formiranje SSSS?
SRBI GRAĐANI NIŽEG REDA KAO NAJBROJNIJA (200.000) NEPRIZNATA ZAJEDNICA U EVROPSKOJ SLOVENIJI

Savez srpske dijaspore Slovenije je dana 29 i 30.08.2015 upriličilo gradu Ljubljani, kao i celoj Sloveniji veliki dostojanstveni kulturni protest izazvan odnosom slovenački vlasti prema nacionalnoj srpskoj manjini. Iako brojčano najveća manjina u Sloveniji, koju 25 godina Slovenske vlasti ignorišu i diskriminišu u svim strukturama društva, snaga srpske duhovnosti je izišla je na ulice i mirnim dostojanstvenim protestom pokazala kako zaista stoje stvari u Republici Sloveniji.

OLYMPUS DIGITAL CAMERA

Mada smo imali uredno pribavljene dozvole za izražavanje kulturno protestnog nezadovoljstva, kao i svih pratećih programa, od slovenačkih nadležnih institucija, već prvi dan protestnog defilea suočili smop se sa najdirektnijim bezobrazlukom na samom trgu i pokušajem da se naš protest spreči i nadglasa za tu svrhu specialno odabranim uličnim sviračem, koji je na razglasu iz petnih žila svirao i bojkotovao protestni kulturni program, koji je bio predviđen. Naravno, želeći prisutne, pa čak i gurajući se da bi izazvao tuču ili slično uz predviđenu režiju.To je učinjeno kako se naš razglas i naš glas kuilturno protestnog programa ne bi čuo, iako po službenoj dužnosti policija je bila dužna da sprovede red i mir na trgu, pa ipak nije odstranila ometača.

Pošto smo shvatili o čemu se radi, izmaknuli smo se u stranu i objasnili, da diskriminacija u Sloveniji nije samo napisana na našem transparentu, već je uživo prenosimo iz samog centra u Ljubljani kroz ovaj primer, koji se naočigled zapanjenih ljudi odigravao ispred Prešernovog spomenika kulturnog temelja kulture u Sloveniji.
Već sledeći dan protestnog defilea, naši ljudi su se organizovali da uklone tu diverzantsku pojavu sa trga, te smo na miru i na najvećem nivou dostojanstva kulture, dostojanstveno se i održali.

Tom prilikom nastupili su poznati srpski književnici koji su ujedno i ovogodišnji nosioci međunarodnog tradicionalnog priznanja “Zlatno pero” Ljubljana 2015. Oni su: Bogdan Kukolj, Ljubomir Vujović i Violeta Božović, koja se ispred udruženja pisaca R. Srpske i dijaspore Prijedor obratila sa pesmom” Probudi se Srbijo. ”

Ovo je ujedno kroz kulturni protest defile bio i poziv na ujedinjenje svih srpskih zajednica u Sloveniji i šire, da shvate, da se za svoja prava moraju boriti složno i jedinstveno .

U ime Udruženja srpskih književnika Slovenije i Srpske dijaspore Slovenije prisutnima se obratio predsednik Saša Gajić, koji je ukazao na to, da posle 25 godina ignoracije i nečasnog ponašanja slovenačkih vlasti u Sloveniji, je došlo je vreme da ujedinjenim jedinstvom Srbi uđu u parlament i ravnopravno sa ostalim manjinskim narodima uzmu svoju sudbinu i sudbinu svoje dece u svoje ruke.

Na kulturnom protestnom skupu bilo je preko 300 učesnika, a skup je svojim prisustvom kroz održavanje prezentacije u danima srpske kulture u Sloveniji, ličnim primerom i prisustvom podržao gradonačelnik Prnjavora R. Srpske dr. Siniša Gatarić. Protestni defile je prošao dostojanstveno bez incidenata, a prisutni građani Ljubljane su oduševljenim aplauzem odavali priznanje programu protesta, koji se pred njima događao na Prešernovom trgu. Pitamo se koliki je stepen slovenačko evropske demokratije u ovoj Alpskoj Deželi? Ujedno se pitamo – dali srpska zajednica koja korektno postupa do slovenačkih vlasti, plaćajući redovno poreze i druge dadžbine ima pravo bar jednom godišnje na veliku prezentaciju srpske kulture u Sloveniji i Ljubljani? Dakle bar tu koju sama financira, pošto na konkursima Srbima nema novaca, a ako je kakva sitnica, ona je neznačajna. Dragi naši, o svemu ovome kao i svih godina obaveštavana je Ambasada Republike Srbije u Sloveniji, čiji ambasadori naše prijave i izveštaje bacaju u smeće. Vodstvo SSDS.

Opširnije