Verovatno je van svake sumnje činjenica da jedini slovenački kardinal u Vatikanu dr. Franc Rode (r.1934 godine) predstavlja ličnost od posebnog značaja, kako za Vatikan i njegovu hierarhiju, tako i za slovenačku državu, bez obzira na boju političke elite koja (trenutno) vodi slovenačku državu. Dr. Franc Rode je sve do svoje demisije, navršenih 75 godina prema važećim pravilima vatikanske hierarhije, bio u svojstvu perfekta Kongregacije za ustanove posvećene životu i društava apostolskog života ili kako su to nazvali slovenački novinari, ministar za redovništvo u vatikanskoj vladi. Prema Srpskohrvatsko slovenačkom rečniku Janka Jurančiča iz 1986. godine, odgovarajući prevod redovništva na srpski, bio bi monaštvo. Rečeno je takođe, koji, i više od simbolnog značaja, ima Vatikan za slovenačku državu. Kada se raspala nekadašnja zajednička država, usledila su i priznanje Slovenije, sa raznih strana, a dugo se u slovenačkim medijima i javnosti, proturala ”teza” da je Vatikan značajno, među prvima, svojim priznanjem, ”učvrstio” slovenačku samostalnost.

Ta je ”teza” naravno tražila i svoju zahvalnost, u ustupcima koje je morala slovenačka politika, činiti slovenačkoj Katoličkoj crkvi, bilo da se radilo o vračanju nacionalizovane imovine posle II.svetskog rata, kao i podpisu Sporazuma između Slovenije i Vatikana, pre deset godina. Međutim, teza, kako je Vatikan ”žurio” i bio među prvim državama koje su priznale Sloveniju kao samostalnu državu, jednostavno nije tačna. Vatikan je priznao slovenačku državu tek u januaru 1992, tačno 13.1.1992, a pre njega su to uradile mnoge druge države. Ne tvrdim da odluka Vatikana, za slovenačku državu nije bila značajna, ali teza o ”odlučujućem priznanju”, dosta je problematična.
Verovatno je spomenuta ”teza” više bila rezultat, intenzivnog pritiska/lobiranja onog dela slovenačkih političkih stranaka koje su pod okriljem slovenačke katoličke crkve ili podržavaju njene ideje. Možda je spomenuti uvod bio potreban, ne toliko zbog dosta poznatog istorijata, svekolikih odnosa između Slovenije i Vatikana, koliko zbog afere u koju je direktno upleten kardinal dr. Rode, i o kojoj se dosta raspravljalo, kako u slovenačkoj javnosti, tako i u slovenačkim medijima. Radi se o ”otkriću” slovenačkih medija da ima kardinal dr. Rode sina. Usledila je prava inflacija najrazličitijih informacija, kako sa strane kardinala Rode-a, velikodostojnika katoličke crkve, zbunjene slovenačke javnosti, a javio se i navodni kardinalov sin. Radi se o gospodinu Petru Štelceru (Peter Steltzer, rođen 1970 godine) koji inače živi u Nemačkoj (Regensburg). Slovenački mediji, konkretno Delo, objavilo je i fotografije, kako kardinala, tako i navodnog sina. Istini za volju, i bez nekog naročitog poznavanja antropologije, fizička sličnost, između kardinala i čoveka koji pretpostavlja da je kardinal njegov otac, zaista je velika. U međuvremenu, i kardinal, i navodni sin, pristali su na DNK veštačenje koje bi sa visokim stepenom verovatnoće moglo utvrditi, koliko ima istine, bilo u kardinalovom odlućnom poricanju oćinstva ili u insistiranju gospodina Štelcera da konačno utvrdi-ko je njegov otac. Zanimljivo u celoj toj zavrzlami je i sledeće. Kardinal je javno priznao svoje ”prijateljstvo” sa majkom gospdina Štelcera, u vreme kada je još bio mlad sveštenik, međutim za usplahirenu slovenačku javnost izjavio je, kako je to ”prijateljstvo” više ličilo na odnos Črtomira i Bogomile, glavnih likova, iz dela največeg slovenačkog pesnika Prešerna, Krst pri Savici (Krštenje na Savici). Simbolika, koju spominje kardinal Rode, svakako postoji, međutim upitno je, koliko je upotrebljiva, i van pesničko romantičkih ilustracija, pogotovo kada je njihov autor, doktor teologije. Druga, ne manje značajna je svakao zanimljivost da gospodin Štelcer odlučno odbija da se obavi test DNK u odgovarajućoj specijalizovanoj slovenačkoj instituciji, zbog sumnje da bi moglo doći do, prema njegovom mišljenju, falsifikovanja dobivenih rezultata. Gospodin Štelcer insistira da se test DNK, obavi na ”neutralnom” mestu, bilo u Nemačkoj ili u nekoj drugoj zemlji.

Zašto jedna, afera, koja je čak i u sferi civilnog društva, nije nešto što bi zahtevalo posebnu pažnju, ozbiljno deli slovenačku javnost? Kao prvo, treba navesti jednu istorijsku činjenicu, toliku značajnu za katoličku crkvu. Osnov svega, što se danas dešava u slučaju kardinala Rodea leži u davnim odlukama pape Grigorija VII. i to u tkzv Cluniskoj reformi (Clunyskoj reformi), a u okviru koje se nalaze i dokumenti Dictatus papae i Libertas ecclesie iz 1075.godine. Iz oba dokumenta proizlazi i institucija celibata (zabrana braka za sveštenike katoličke crkve). U vreme pape Grigorija VII. došlo je do učvršćivanja autoriteta pape unutar katoličke crkve, kao i do razgranićenja između katoličke crkve i države. Neki istoričari napominju da institucija celibata nema osnov u duhovnosti hrišćanstva, nego da je bila zamišljena i realizovana pre svega, kao zaštita crkvene svojine, koja bi u slučaju brakova koje bi sklapali katolički sveštenici bila umanjena pravima nasledstva. Njihov argument je sasvim solidan i moguće ga je proveriti, ako barem donekle poznajemo istoriju, katoličke crkve, odnosno Vatikana.
No, jedno je istorijska interpretacija institucije celibata, a drugo je teološka interpretacija koja se više ili manje oslanja na premise koja imaju svojstva: ”predanosti duhovnosti”, ”oslobođenosti od spona porodičnog života i posvećenosti duhovnom uzdizanju” itd, itd. Treba napomenuti da celibat, pre reformi i iz njih proizlazećih zapovesti pape Grigorija VII. unutar jedinstvene hriščanske crkve, nije bio prihvaćena mera ponašanja sveštenika.Velikom šizmom koja znaći definitivan raspad na Istočnu i Zapadnu hriščansku crkvu i koji se desio 1054.godine, u vreme pape Leona IX i patrijarha Mihaila I., sa dubokim posledicama sve do današnjih dana, između ostalog javlja se i institucija celibata kao posebne karakteristike koja razdvaja obe crkve, i katoličku crkvu u tom pogledu svrstava u red crkava koje zbog tog rigidnog i čak doktrinarno (teološki) neproverenog pravila, imaju u današnje vreme velike probleme. Slični problemi ne postoje unutar pravoslavnih i protestantskih crkava. Podsećanja radi, katoličku crkvu u 21.veku a i ranije, potresle su i potresaju, dosta neprijatne afere, posebno zbog pedofilije u SAD i Irskoj. U SAD je katolička crkva morala isplatiti velike svote novca oštečenim sobama. Na stranu to da se problem celibata, redovito javlja, pogotovo kot mladih sveštenika, skoro u svakoj prilici, kada se raspravlja o ”duhovnosti unutar katoličke crkve”. Ipak, treba napomenuti i sledeće. Još u vreme, kada je sadašnji kardinal Rode bio još ljubljanski nadbiskup, pročuo se po propovedima i istupanjima u javnosti, u kojima je nemilice podvrgavao, pogotovo moralnoj kritici, ponašanje pojedinih političkih stranaka, kao i države kao celine.Njegove su moralne ocene bile pre svega usredsređene na ”posledice ateističke indoktrinacije obrazovnog sistema” i ”diskriminaciju sveštenstva u ispoljavanju njihovih političkih stavova”.
U spomenutim ocenama kardinal Rode bio je dosta oštar, šta je u određenim situacijama izazivalo onaj deo slovenačke javnosti koja nije naklonjena preteranom uticaju katoličke crkve i koja se dosledno zauzima za poštovanje slovenačkog Ustava u kome jasno definisan odnos države i crkve. Bilo kako bilo, treba u širem kontekstu, sagledati dešavanja unutar katoličke crkve u Sloveniji, pogotovo u onim delovima katoličke crkve koja se u takozvanom postranzicijskom periodu uhvatila privredne delatnosti. Tako je mariborska nadbiskupija osnovala dva finansijska holdinga i to: Zvon I i Zvon II. Saldo njihovog ”delovanja” raspliće se ovih dana. Iza ”delatnosti” oba finansijska holdinga katoličke crkve ostalo je doslovce zgarište, sa nesigurnim obećanjima: kako će biti isplaćene banke koje su pozajmljivale novac holdinzima, a još su gore ojađeni mali deoničari. Iz Vatikana je u Maribor upućena i posebna revizijska ekipa koja je posle nalaza, definitivno digla ruke od spasavanja nastale situacije i prepustila slovenačkog katoličkoj crkvi da se snađe, kako ume i zna. U privatnu posetu Sloveniji došao je i bivši vatikanski tajnik monsinjor Sodano koji je samo potvrdio nalaze revizijske komisije, a koje je komentarisao i ciničnom opservacijom ”kako u svakoj organizaciji ima mangupa, prevaranata i sličnih”.
Bilo bi nesuvislo tvrditi da kardinal Rode, nije bio upućen u dešavanja u oba crkvena holdinga. Isto važi i za sadašnjeg nadbiskupa Antona Stresa. Kardinal Rode je mariborsku situaciju, prilikom jedne od svojih poseta Sloveniji, ocenio ”kao dosta tešku, ali ne i sudbonosnu!”. Nalazi, pogotovo iz NLB (Nove ljubljanske banke), u kojoj se nalazi veći deo dugovanja oba finansijska holdinga, ne dele optimizam kardinala Rodea, još manje je optimistična sama mariborska nadbiskupija koja će
verovatno biti prinuđena, a u svrhu naplate dugovanja, prodavati nekretnine u svom vlasništvu. Aferu sa navodnim sinom kardinala Rodea, u suštini možemo promatrati i kao određeni manevar katoličke crkve u Sloveniji da bi skrenula pažnju sa teških finansijskih malverzacija, na iskljućivo problematiziranje eventuelnog ”moralnog posrtanja” pojedinaca. Inače, u slovenačkoj javnosti, visoki predstavnici katoličke crkve interpretiraju, aferu sa kardinalom Rodeom, ili kao ”napad na crkvu” ili kao ”zaveru koja treba uzdrmati crkvu!” U zadnjem broju Mladine objavljen je intervju novinara Boruta Mekine, sa nemačkom profesoricom teologije dr. Utom Ranke-Hajneman (dr.Utom Ranke-Heinemann), inače ćerkom nekadašnjeg predsednika republike Savezne republike Nemačke, Hajnemana (Heinemanna). Prvo pitanje u intervjuu, novinara Mekine, glasi: ”U Sloveniji, klerici, opet imaju poteškoća zbog dece. Naš nekadašnji mitropolit mora zbog navodnog očinstva napustiti državu, a kardinal Rode ide na test očinstva. Kakve Vam se danas čine te dileme?” Gospođa Uta Ranke-Hajneman koja izuzetno dobro poznaje, kako vatikanske prilike, tako i sadašnjeg papu Benedikta (Jozefa Racingera) sa kojim je zajedna studirala, a svoje su doktorske disertacije zajednički prevodili na latinski, odgovorila je vrlo kratko. ” Bile bi smešne (dileme slovenačkih klerika!), kada nebi bile zaplakanje!”

M.V.

Citirani izvor:
Ali za Vatikan sploh še obstaja kakšna odrešitev? ( Da li za Vatikan uopšte postoji spasenje?)
intervju sa Dr. Utom Ranke-Heinemann (Borut Mekina- Mladina št. 36. 7.september 2012)